Bezbjednost Crna Gora Intervju Izdvojeno

Banićević: Terorizam je najveća prijetnja po globalnu bezbijednost

Predavač na Univerziitetu Donja Gorica Nikola Banićević kaže da digitalno i doba masovnih medija predstavlja idelan poligon za nekonvencionalni terorizam koji se izvodi na sofisticiran i na prvi pogled neprepoznatljiv način.

Banićević je u intervjuu ua portal upa.eu.com kazao da se sada sve češće javljaju lažne vijesti i zolupotrebe informacija koje mogu izazvati velike političke krize, ali i državne udare od strane politički motivisanih grupacija.

Banićević je predavač na UDG Podgorica – Humanističke studije, smjer Bezbjednost na predmetima, Upravljanje krizima, Međunarodni terorizam. Bio je član Komunikacionog timu Savjeta za članstvo Crne Gore u NATO i Radne grupe za pregovaračka poglavlja 23. i 24. Pravosuđe i temeljna prava i pravo, sloboda i bezbjednost Nacionalne konvencije o evropskoj integraciji Crne Gore.

 UPA: Očuvanje globalnog mira i bezbijednosti danas je najprisutnija tema u međunarodnoj zajednici. Koju su to globalni rizici i prijetnje najizraženiji u dobu u kojem živimo?

Banićević: Moramo shvatiti da pojam globalne bezbijednosti nije imaginaran i da ga čine nacionalni bezbjednosni sistemi država. Danas možemo govoriti o terorizmu u svim njegovim oblicima kao globalnoj prijetnji miru i bezbijednosti, s obzirom da njegova dejstva i posljedice nisu uslovljene granicima. Ideja za teroristički napad može nastati u jednoj državi, organizovanje aktivnosti u cilju izvršenja terorističkog napada u drugoj, a da meta bude na teritoriji treće države. Pored konvencionalnog terorizma koji podrazumijeva ubilački teroristički udar sa distance i samoubilački terorizam, danas su prisutni nekonvencionalni oblici terorizma, sajber i ekološki terorizam. Ovo je digitalno i doba masovnih medija koje predstavlja idelan poligon za nekonvencionalni terorizam koji se izvodi na sofisticiran i na prvi pogled neprepoznatljiv način. Sastoji se od psihološko-propagandnih aktivnosti kojima se šire lažne vijesti i zloupotrebljavaju informacije. Na taj način izazivaju se političke krize, vrši uticaj na izborne procese, pripremaju i izvršavaju državni udari od strane politički motivisnih grupa i organizacija. Ovaj oblik terorizma najčešće svoju logistiku i finasije dobije iz inostranih izvora koji se veoma često dovode u vezu sa političkim i bezbjednosnim sistemima drugih država.

 UPA: Čini se da danas pažnju bezbjednosnih organa i službi država zaokupljaju sajber napadi. Šta po Vašem mišljenju za posljedicu može imati ovaj oblik terorizma?

Banićević: Sajber terorizma je teroristički napad na internet prostor koji podrazumijeva napad na kompjuterske sisteme, programe i podatke. Internet doba u kojem živimo pogodno je mjesto za razvoj ovog oblika terorizma, koji svakog dana poprima sve složenije i sofistciranije metode napada, tako da danas možemo govoriti o ratu koji se vodi u internet prostoru. Teroristi su u mogućnosti da sa distance, virusima i zlonamjernim programima ugroze bezbijednost građana, državnih institucija i stvore strah i defetizam.

Razvoj tehnologija i novih vidova komunikacije sa jedne strane predstavlja napredak u razvoju društva i zajednice, a sa druge opasnost po sajber bezbijednost i izazov za organa i službe države čiji je zadatak sajber odbrana. Sajber terorizam praćen je i visko tehnološkim kriminalom kojim se vrše kriminalne radnje putem kompjutera i ostalih informatičkih uređaja. Ne postoji egzaktan podatak koliko je danas korisnika društvene mreže Facebook, ali se barata brojkom od 2,3 milijarde profila, a više od 4 milijarde ljudi koristi internet. Zlopotrebom ovg intenet prostora vrše se direktni teroristički napadi na kritičnu infrastrukturu i građane.

Svakako ne manje bitna posljedica je regrutovanje stranih boraca i širenje terorističke propagande u internet prostoru. Ovo ima za posljedicu gotovo nerješiv problem da putem internet sredstava komunikacije teroristi mogu doprijeti do svakog računara ili bilo kog uređaja koji koristi internet mrežu. Prema dostupnim podacima na ovaj način vrši se 90 posto regrutacija, a samo 10 posto neposrednim kontaktom. Posljedica je širenje nasilnog ekstremizma koji vodi ka terorizmu.

Sajber terorizam može se koristiti i za širenje lažnih vijesti i informacija što u konačnom predstavlja nekonvencionalni oblik terorizma. Na kraju, ne manje važna posljedica sajber terorizma je pranje novca stečenog kriminalnim radnjama. Na ovaj način novac brzo putuje i teško je ući u trag njegovim tokovima. Tako stečeni novac koristi se za finansiranje terorizma. Razvojem internet sistema i sredstava komunikacije direktno će se povećati opasnost od sajber terorizma. Modernizacija društva i zajednice je nezaustavljiv proces, pa će stoga veliki pritisak u vremenu koje dolazi upravo trpjeti organi i službe u sistemu bezbijednosti.

UPA: S obzirom na složenost pomenutih oblika terorizma i opasnost koje sa sobom nose na globalnom nivou, da li je danas odgovor međunarodne zajednice adekvatan postojećim rizicima i prijetnjama po globalnu bezbijednost?

Banićević: Međunarodna zajednica globalnu borbu protiv terorizma vodi putem međunarodnih organizacije i institucija u okviru međunarodnog pravnog okvira koji čine konvencije, rezolucije i protokoli. Tako svoj doprinos borbi protiv terorizma na globalnom nivou daju: UN, NATO i EU kao i INTERPOL, EUROPOL, EROJUST i OSCE. Međunarodna zajednica posjeduje snažne i razvijene mehanizme u borbi protiv terorizma, ali nedovoljno razvijen i primjenjiv pravni okvir.

Problem je što su danas na snazi mnoge antiterorističke konvencije koje zahtijevaju ozbiljne izmjene, jer se rizici i prijetnje po globalnu bezbijednost mijenjaju  svakodnevno. Sa druge strane, i nove konvencije kao i one koje datiraju iz ranijeg perioda nemaju pravnu snagu obavezujućeg pravnog akta. To znači da u međunarodnom pravu u oblasti bezbijednosti često politika odnese prevagu nad pravom. Danas postoje države koje nisu potpisnice nekih konvencija, rezolucija i protokola, neke ih poštuju djelimično iako su ih ratifikovale. Međunarodna zajednica ne smije dozvoliti fakultativnu i selektivnu primjenu normi međunarodnog prava. Potrebno je pronaći mehanizam kroz razgovore i diplomatiju kako bi navedene norme dobile oblik obaveznosti.

Države moraju biti otvore za saradnju u okviru međunarodnih institucija u borbi protiv terorizma i tako im dati snagu da se suprotstave na valjan i pravovremen način ovom globalnom bezbjednosnom problemu. Ključ je razmjena informacija i partnerska saradnja, koju u drugi plan najčešće stavljaju politički odnosi i interesi. Kada države u okviru međunarodnih institucija kao prioritet budu imale borbu protiv svih oblika terorizma kroz pravni i institucionalni okvir bez političkih trgovina i interesa, onda ćemo moći adekvatno odgovoriti na bezbjednosne rizike i prijetnje.

UPA: Dio međunarodnog sistema bezbijednosti je i nacionalni sistem bezbijednosti Crne Gore. Koji su to  izazovi, rizici i prijetnje po bezbijednost Crne Gore?

Banićević: Posmatrajući Crnu Goru kroz njen strateški i geopolitički položaj jasno možemo zaključiti da je kao dio Balkana često bila okružena sukobima različitog intenziteta, a nekad bila i dio njih. Ovo je  bezbjednosno istorijsko nasljeđe Crne Gore i toga moramo biti svjesni kada govorimo o izazovima, rizicima i prijetnjama po nacionalni sistem bezbijednosti.  Možemo govoriti o dvijema kategorijama izazova, rizika i prijetnji i to: unutardržavni i transnacionalni koji mogu biti regionalni i globalni.

Unutardržavni izazovi, rizici i prijetnje tiču su prije svega kriminilanih radnji i aktivnosti pojedinaca i kriminalnih grupa koji djeluju na teritoriji države. Njihov nastanak i djelovanje dijelom su posljedica međunarodnog organizovanog kriminala, a podrazumijevaju:  krijumčarenje droge, oružja, ilegalne migracije, trgovinu ljudima i pranje novca. Crna Gora kao i sve države regiona mora posebnu pažnju obratiti na suzbijanje širenja nasilnog ekstremizma koji vodi ka terorizmu, kao i evidenciju povratnika sa stranih ratišta.

Transnacionalni izazovi, rizici i prijetnje koji utiču na nacionalnu bezbijednost Crne Gore mogu biti regionalni. Region kojem pripada i naša država opterećen je još uvijek događajima iz prošlosti i brojnim neriješenim problemima, što dovodi do konstantnih tenzija i napetosti. Danas je ova problematika većinom izmještena na polje politike, ali istorija je pokazala da je mala granica između politike i sukoba. Crna Gora nije izuzeta ni od međunarodnog organizovanog kriminala koji je regionalnog karaktera. Ovo treba posmatrati kroz činjenicu da je naša država pogodna kao tranzitna ruta i zona za sve oblike organizovanog kriminala, jer predstavlja spoljnu granicu EU i dio je prirodnog mosta između istoka i zapada.

Globalni izazovi, rizici i prijetnje predstavljaju: terorizam u svim oblicima, profilacija oružja za masovno uništenje.  prirodne, tehničko-tehnološke, hemijske, biološke, nuklearne i radiološke katastrofe i epidemije. Globalno zagrijavanje, količina emisije štetnih gasova, uništavanje ozona, smanjenje plodnih poljoprivrednih površina i rezervi pitke vode ekološki su izazovi, rizici i prijetnje po nacionalnu bezbjednost Crne Gore. Oni su dokaz da ugroženost sistema nacionalne bezbijednosti država ne poznaje granice, pa je jasno da odgovor mora biti zajednički i koroordiniran.

UPA: Da li je sistem nacionalne bezbijednosti Crne Gore spreman da odgovori na izazove, prijetnje i rizike i koji je najbolji način za adekvatan odgovor?

Banićević: Crna Gora od obnove nezavisnosti 2006. godine stvara spostveni sistem nacionalne bezbijednosti. Smatram da je on danas spreman i sposoban da očuva mir, stabilnost i bezbijednost za sve građane Crne Gore. Država je članstvom u NATO pokazala da je kredibilan međunarodni subjekt u sistemu globalne bezbijednosti. Na putu učlanjenja sprovedene su reforme, kako bi se zadovoljili visoki bezbjednosni standardi NATO-a. Tako je sistem nacionalne bezbijednosti kvalitetno reformisan. Osim NATO-a, Crna Gora je i  članica UN, INTERPOL-a i partner sa EUROPOL-om. Takođe, razvija i bilateralne odnose sa državama i ostvaruje saradnju sa partnerskim službama u sistemu bezbijednosti.

Reformisan je pravni okvir, prvenstveno donošenjem izmjena Krivičnog zakona, kao i strategija i akcionih planova u sistemu bezbijednosti. Rizici, prijetnje i izazovi svakodnevno se usložnjavaju i time se stvara opasnost po nacionainalnu bezbijednost. Niti jedna država, pa tako ni Crna Gora ne može se samostalno suprotstaviti aktulenim i nadolazećim rizicima, prijetnjams i izazovima. Stoga je potrebno, pored nastavka reformi nacionalnog sistema bezbijednosti, kroz pravni i institucionalni okvir kontinuirano sarađivati sa partnerskim zemljama kroz međunarodne institucije i organizacije. Danas je Crna Gora bezbjedna država, garant mira i stabilnostu u regionu i kredibilan i pouzdan međunarodni partner.  Cilj treba bude samo jedan: Crna Gora bezbjedna država svih građana.

M P

Related Posts