EKSKLUZIVNO: David L. Johnson  Kako se nositi sa terorističkom prijetnjom?(2)

David L. Johnson je jedan od najvećih stručnjaka za antiterorizam, odlikovan od Ministarstva odbrane SAD, State Department-a, i sa pet medalja Vojske SAD. Sada je u polu-penziji, a u trideset i sedam godina direktnog iskustva, njegova vojna karijera kulminirala je službom kod načelnika, istražne podrške Jedinici za zaštitnu službu vojske SAD-a koja je pružala globalnu podršku najvišem civilnom i vojnom vođstvu u američkim ministarstvima obrane i vojske. Koordinirao je zaštitne programe predsjedničkih, kabinetskih, ambasadorskih i viših izvršnih vlasti u opasnim okruženjima, u rasponu od zanemarljiivih do neposrednih pokušaja atentata od strane terorističkih organizacija, uslovima državnog udara i ultranacionalizma. Proveo je višestruke visokorizične ili politički osjetljive zadatke u Somaliji, Haitiju, Bosni i Hercegovini, Avganistanu i Iraku.

David L. Johnson je autor knjige Napredak – vodič za sprovođenje zaštitnog sigurnosnog napretka i brojnih članaka o zaštitnim uslugama i obuci u raznim publikacijama, uključujući Glavnog službenika za bezbjednost, Izvrsnost u vođenju, Upravljanje sigurnošću on-line, časopisa Američka škola i univerzitet te časopisi Upravljanje okrugom,. On je bivši redovni kolumnist časopisa Unutrašnja državna sigurnost. Dobitnik je mnogih nagrada i priznanja za svoje napore u zaštiti državnika, uključujući medalju za zasluge u Ministarstvu odbrane, pet zaslužnih medalja američke vojske i službeno priznanje američkog State Department-a.

Trenutno je predsjednik Odbora nadzornih tijela i koordinator za upravljanje u hitnim slučajevima za Pine Township u okrugu Clearfield, u Pennsylvaniji u SAD.

David L. Johnson ekslkuzivno govori za portal upa.eu. com. Pošto se nadamo dugoročnijoj saradnji za početak smo odabrali priču o pofesionalnom nadograđivanju ovog vrsnog stručnjaka. Danas objavljujemo drugi dio intervjua.

 UPA:  Američka vojska uspostavila je svoj program tjelohraniteljske zaštite zvaničnika 1981. godine, kao odgovor na teroristički napad na komadanta snaga Američke vojske u Evropi. Kako su se programi tjelohraniteljske zaštite zvaničnika promijenili ili razvili tokom posljednjih nekoliko desetina godina kako bi se nosili s trenutnom terorističkom prijetnjom?

Johnson: Odlično pitanje! Godine 1981. nismo imali moderan tip jačih vozila koji bismo koristili u našim vježbama za protiv-zasjedu, ali su se pojavili ubrzo, i uvrstili smo ih u našu obuku negdje 1983./1984. godine. Oni su veoma korisni i mnogo brži od okretanja u tri stepena koji sam naučio na RMPCP obuci. No, vrijeme, tehnologija i terorističke metode s vremenom su se promijenile. Da ne pominjem vrijeme potrošeno na borbu od tada do sada. Evo nekoliko primjera:

• Dramatični okreti vozilom bili su veoma dobri duže vrijeme, ali onda su se dvije stvari našle na putu, jedna zbog taktičkih zahtjeva, a druga zbog tehnologije. U ratovima u Iraku i Avganistanu zaposlili su se mnogi civilni ugovaratelji i počeli osiguravati svoja vozila zavarivanjem čelika duž unutrašnjosti vozila kako bi ih zaštitili. Drugi su mogli sebi da priušte oklopna vozila, i ponekad bi to bio kamionet F350 Fort, gdje bi postavili više oklopa u prtljažniku kamiona, kao i mitraljeze ili borbena mjesta. To mijenja centar gravitacije na višu tačku, a mnogi koji nisu u potpunosti razumjeli promjenu u dinamici vozila uzrokovali bi prevrtanje vozila kada bi pokušali da izvedu ta skretanja pod velikom brzinom. Tehnologija u SAD-u stvara probleme s kompjuterski vođenom vožnjom, kočenjem, protivkliznom podrškom, zaštitom od prevrtanja i ograničenjima u brzini vraćanja, što može uticati na vašu sposobnost pa se u oba slučaja koristi okretanje u tri stepena. Sada je važnije više nego ikad razumjeti mogućnosti vašeg vozila i primijeniti pravu metodologiju. Ovih dana čujem kako ljudi govore da više ne treba uopšte koristiti skretanje u velikoj brzini, ali moje mišljenje je da se ne bi smkelo riješiti jednog od alata koji posjedujete.
• Takođe smo podučavali ljude kako voziti s desnog prednjeg sjedišta; jednostavno stavite nogu preko izbočine u podu kako biste mogli pristupiti papučicama za gas i kočenje, i uhvatite upravljač. Potrebno je malo vježbati, ali nema ničega što možete učiniti s vozačevog sjedišta, a da ne možete učiniti sa suvozačevo. Pojedini dizajn vozila to više ne dopušta, s velikim spremnicima u sredini između dva prednja sjedišta. U džipu ste mogli to učiniti, ali ne i u vozilu HUMMWV, posebno s instaliranim radio-sistemom. Jednostavno ne možete to lako izvesti. Tako ćete možda morati izmijeniti način na koji ćete napustiti zonu ubijanja ako vaš vozač bude ranjen, i puno toga u potpunosti će zavisiti od konfiguracije vozila.
• Komunikacija se poboljšala. Kada sam počeo raditi, nije bilo mobilnih telefona, GPS-a, morali ste znati čitati kartu i nositi mnogo sitnog novca kako biste koristili javne telefone. Još uvijek preporučujem da se nauči čitanje karata jer vas vaša tehnologija s vremena na vrijeme može iznevjeriti.
• Terorističke taktike, metode i procedure nekad su bile globalna stvar. Ono što se koristilo u Njemačkoj, često se koristilo u Italiji. Ne danas. Danas se navedeno čini više regionalnim. Ono što vidite u Meksiku nije uvijek ono što biste mogli vidjeti u Avganistanu. S pojavom interneta negativci lako mogu pronaći obuku, a taktike, metode i procedure su tu za dijeljenje. Nove ideje, taktike, metode i procedure pojavljuju se cijelo vrijeme, pa se moramo potruditi da ostanemo u korak sa njima. Pojava i popularnost bombaša samoubica stvorila je najvjerovatnije najstrašniju metodologiju koja postoji. Međutim, korištenje bespilotnih letjelica vjerojatno će se razvijati sve više i s vremenom će zahtijevati novu tehnologiju kako bi ih se odvratilo, otkrilo i odbranilo od njih.

UPA: Koje su sličnosti i razlike između uspostavljanja i upravljanja programima tjelohraniteljske zaštite zvaničnika za državne i privatne klijente?

Johnson: Oba imaju bezbroj problema koje treba proći. U civilnom sektoru postoji mnogo istih prepreka o kojima sam govorio prije, prepreka koje treba prevladati i potreba da se klijent obrazuje. Uvijek imajte na umu da ne možete nametnuti sigurnosne mjere klijentu iz privatnog sektora; klijent mora prihvatiti ono što radite ili ćete tražiti novi posao odmah nakon što vam klijent isplati platu. To će često uključivati pronalaženje kreativnih načina da ih obrazujemo. Budžet je uvijek problem u privatnom sektoru, često s čak i najbogatijim klijentima. Mi smo skupi, dodatno vozilo, oprema i troškovi povezani s životom, putovanjem i smještajem brzo se sabiraju i nema dobiti. Mi smo centar troškova, a ne profita, tako da se stvari mogu gledati iz te perspektive, pa čak i oni koji ne primaju zaštitu mogu pokrenuti pitanja po toj osnovi. Glavni finansijski direktor (CFO) koji za glavnog izvršnog direktora (CEO) korporacije za kojeg osigurava zaštitu može izazvati smanjenje budžeta koje nema smisla iz bezbjednosne perspektive. Autoritet je takođe sličan problem; ovdje u SAD-u svaka savezna država reguliše bezbjednost privatnog sektora, a zakoni se za dobijanje odgovarajuće dozvole za obavljanje našeg posla razlikuju. Osim toga, nijedna država ne priznaje dozvolu druge države za rad u svojoj državi. U okrugu Kolumbija privatni tjelohranitelji zabranjeni su zakonom i nezakonito je zaposliti policijskog službenika izvan dužnosti. Problem postaje komplikovaniji ako nosite oružje. Dakle, ako vaš klijent živi u Coloradu, želi prisustvovati sastanku u okrugu Kolumbija, pojesti kolač u Marylandu i prespavati u hotelu u Virginiji, vaša licenca za sigurnost iz Colorada ne dopušta vam da legalno obavljate svoj posao u bilo kojoj drugoj državi. Isti se problem pojavljuje kada pokušavate putovati u inostranstvo. Morate istražiti i na odgovarajući način proći kroz te prepreke prije nego što se vaš klijent otisne na svoje putovanje.

U vladinom sektoru danas je malo lakše jer postoje mnoga pravila i propisi. Još uvijek morate ostvariti saradnju s klijentom i dobiti dozvolu za ono što želite učiniti, ali kada vlada kaže da će on ili ona imati ličnu zaštitu, oni nemaju toliko izbora i ostvaruje se bolja saradnja. Ako ste dobro obavili početni stepen posla, dobićete svoj dio novca od njih jer ćete im olakšati njihove aktivnosti i to je nešto što će oni vrednovati. Raditi za vladu lakše je kako na međudržavnim, tako i na međunarodnim putovanjima. I dalje se morate pridržavati nekih zakona, ali vaše ovlašćenje uspostavljeno je u postojećem zakonu danas, i vaše pravo na nošenje oružja mnogo je šire prihvaćeno. Nemojte misliti da ćete uvijek dobiti ono što želite, a promjene su puno sporije u ovom nego u privatnom sektoru, tako da se nove tehnologije, taktike, metode i procedure koje zahtijevaju nova rješenja često pojavljuju tamo gdje je novo rješenje sporo, dok u privatnom sektoru kad vaš šef kaže ‘u redu je’ možete odmah sprovesti stvari.

UPA: Planirali ste i provodili misije tjelohraniteljske zaštite zvaničnika u cijelom svijetu, uključujući i Balkan. Postoje li razlike u vašem pristupu zaštitnim uslugama na Balkanu u poređenju s drugim dijelovima svijeta?

Johnson: Još jedno odlično pitanje. Da, ali ne baš zbog toga što sam na Balkanu, nego zbog različitog nivoa ovlašćenja koja sam imao, razlika u kulturi i resursa koji su mi bili na raspolaganju. Dopustite mi da pomenem neke:

Prilikom obavljanja zaštitarskih usluga s američkom vojskom, u potpunosti sam mogao računati na nošenje oružja, uključujući potpuno automatske platforme za oružje kao što su M4, H&K MP5 serije, UZI, što god. Mogao sam s njima putovati u inostranstvo sve dok sam slijedio pravila Ministarstva odbrane i Sporazuma o statusu snaga s bilo kojom zemljom koju sam posjećivao. Jedan od mojih zadataka bio je da budem napredni agent na putovanju Generala Colina Powela u Somaliju kada se naša zemlja uključila u operaciju Vraćanja nade. Tokom tog putovanja želio je obići Zelenu liniju u Mogadišu, koja je bila linija razdvajanja između dva zaraćena klana. Dok se u to vrijeme nisu aktivno borili, to je bilo definisano kao teritorija koju su zauzeli suprotstavljeni naoružani borci. Dakle, ne samo da je moj tim imao svoje lično oružje, već smo dobili dodatne resurse za podršku, uključujući i oklopna vozila s 50 automata kalibra 40 19-metarskih bacača granata za označavanje, potpuno napunjene helikoptere za napad Cobra koji su letjeli iznad naše povorke i pregledali rutu ispred nas. Imali smo čak i USS Wasp, nosač aviona, na kopnu za njega da može u njemu spavati. To je velika vatrena moć i imala je prilično zastrašujuće djelovanje. Bilo je trenutaka kada smo imali lakša oklopna amfibijska vozila puna američkih marinaca kako bismo postavili blokadu puta i osigurali sigurnosne kordone za nas, jer nije bilo načina da kvalitetno pretražimo vozila kad svi imaju jedan ili dva AK47. To ne možete učiniti na isti način u privatnom sektoru.

Nakon odlaska u penziju otišao sam da radim kao izvođač radova za Kancelariju diplomatske bezbjednostii Ministarstva vanjskih poslova SAD-a,. Predsjednik SAD-a Bill Clinton upravo je bio intervenisao na Haitiju i vratio je predsjednika Jeana Bertranda Aristida na Haiti nakon što je potpisao Guvernerove ostrvske sporazume. Ja sam potom postao Voditelj tjelohraniteljskog tima za bezbjednost na predsjedničkom nivou u toj zemlji za tog predsjednika. Iako sam bio civilno lice, moje je oružje osigurano prema ugovoru od strane Ministarstva vanjskih poslova i prevezeno u tu zemlju. Sporazum između naše dvije države uključivao je ovlašćenje za korišćenje sile i smrtonosne sile, osiguravao imunitet za korišćenje smrtonosne sile, osim ako su naše akcije bile nepravedne. Kao član Predsjedničkog bezbjednosnog tima kojeg je ovlastila haićanska vlada, mogao sam otići bilo gdje i učiniti bilo što sam trebao. U tom svojstvu mogao sam formirati bezbjednosne kordone, čak i kada sam šetao ulicom s Predsjednikom kad je bio u javnosti. Nito nije došao u našu formaciju bez prethodnog odobrenja ili bez uputstva Predsjednika. Oni koje nismo poznavali a koji bi došli bili bi pretraženi su čak i ako ih je on pozvao. U početku, otkako su SAD izvršile invaziju na ostrvo, imao sam američku vojnu podršku s vojnicima na mom području 24/7 te korištenje mojih voljenih helikoptera Corbra.

Moj drugi zadatak Ministarstva vanjskih poslova SAD-a bio je osigurati ličnu sigurnost američkog ambasadora Roberta Frowicka, šefa Misije OESS-a u Sarajevu. Različiti svijet, drugačija kultura nego na Haitiju. Na Haitiju smo imali ovlašćenje stvarati bezbjednosne kordone čak i u pješačkim formacijama. Kada sam sagledao to pitanje po dolasku u Sarajevo, vidio sam da nemam to ovlašćenje i da ću vjerovatno privući pažnju i stvoriti argumente, možda čak i borbe na ulicama Sarajeva ako to pokušam. Tako smo izmijenili pristup i pustili javnost da prolazi kroz naše formacije, držeći ih na oku, dok su nam prilazili i prolazili pokraj nas. Niti jedna borba ili sukob nisu nikada uslijedili u toku 17 mjeseci dok smo to činili. Na Haitiju kultura nema potrebu za ličnim prostorom koju imaju druge kulture. Ako mi se približite, postaje mi neugodno jer je to dio moje kulture. Na Haitiju često vrijedi što bliže to bolje. Vjerovali ili ne, mnogi su građani zapravo vjerovali da je Bog intervenisao na Haitiju i vratio im predsjednika Aristida. Svi su ga htjeli dotaknuti, svatko je htio ispričati svoju priču i to je dovelo do masovnih gužvi koje su okruživale našu povorku automobila kada bismo napustili njegovu rezidenciju, Nacionalnu palatu ili neko javno događanje. Kako bi se nosili s tim, naši agenti bi morali izaći, trčati uz automobile, često doslovno guleći nekoga s predsjedničke limuzine, i održavati to sve dok ne nadmašimo gomilu, odmičući ih barijerama koje smo postavili na putu ili dok jednostavno ne bistigli do mjesta gdje smo išli.

(Sjutra: Najzahtijevniji klijent je onaj koga treba štititi od njega samog)