Kašmir – Damoklov mač globalne bezbjednosti
Piše: mr Nikola Banićević
Proteklih sedmica u fokusu interesovanja međunarodnih subjekata je sukob Indije i Pakistana na prostoru Kašmira. Neki bi rekli ništa novo, sobzirom da on traje gotovo 70 godina. Moglo bi se reći da je ovo još jedan sukob istočno od Griniča i na bezbjednosno trusnom prostoru Azije. Međutim, ovoga puta radi se o sukobu navjećeg inteziteta u poslednjih 20 godina. Argumenti kao što su: istorija sukoba ovih država, činjenica da su obje nuklearne sile, unutrašnji odnos političkih snaga i nezaobilazni regionalni i međunarodni faktor uticaja velikh sila, garant su da međunarodna zajednica ozbiljno treba da shvati i najmanje bezbjednosne poremećaje u oblasti Kšamira. Destabilizacija ovog prostora može biti okidač da obje države pokažu svoju političku i vojnu snagu.
Istorija sukoba počinje davne 1947. kroz vjersko i etničko nasilje koje prate brojne migracije stanovništva prema obje države. Ratne sukobe zamjenili su teroristički napadi od 1998 i nastavili se tokom naredne dvije decenije. Posebno se ističu napadi iz 2008. godine u Mumbaiu kada je izvršeno više kordinisanih terorističkih napada u kojima je poginulo više stotina ljudi. Indija je za napad optužila pakistansku terorističku grupu Džaiš-e-Mohamed, što je vlast u ovoj državi demantovala. Teroristički napad na teritoriju Indije 2018. godine imao je za posledicu ekslaciju sukoba u kojima je živote izgubilo više od 500 ljudi.
Sukob između dvije države nastavio se i početkom ove godine tačnije u drugoj polovini februara, napadom na indiski Kašmir u kojem je poginulo 40 indiskih vojnika. Indija je za to optužila terorističku pakistansku grupu Džaiš-e-Mohamed. Indiska vojska pogodila je brežuljak Balkot 10 km unutar teritorije Pakistana, kao odgovor na ovaj napad, napadajući prema njihovim tvrdnjama teroristički kamp. Potom je Pakistan izvršio vazdušne napade na indiski dio Kašmira i oborio jedan indiski avion zarobivši pilota. Nakon toga indiska vojska oborila je jedan avion pakistanskih vojnih snaga. Tenzija su porasle u regionu Kašmira, došlo je do povremenih pograničnih sukoba, a Pakistan je oslobodio indiskog pilota.
NEW DELHI, INDIA – JANUARY 23: Indian Army’s M777 A2 Ultra light Howitzer gun on display at Rajpath during the full dress rehearsal for the Republic Day Parade on January 23, 2019 in New Delhi, India. (Photo by Arvind Yadav/Hindustan Times)
Tenzije i zveckanje oružjem između dvije zemlje opasno je, jer su i jedna i druga država u posjedu nukleranog naoružanja. Indija je svoj nuklearni program počela da razvija još 1974 godine. Danas je prema izvještaju Međunarodnog instituta za istraživanje mira u Stoholmu u posjedu je oko 140 nukleranih bojevih glava koje se mogu postaviti na rakate različitih performansi. Indija svoj vojni budžet troši mnogo više na održavenje postojeće opreme nego na ulaganje u novu. Parlamentarni odbor u indiskom parlamnetu uputio je kritiku vojnim vlastima da se svega 14 % sredstava koristi za modernizaciju vojske. Bez obzira na ovu činjenicu ona ulaže veća sredstva u modrenizaciju od susjeda. Danas posjeduje avione za rano upozoravanje i kontrolu vazdušnog prostora i nove raketne sisteme sve dobijeno kroz trgovinske aranžmane sa SAD-om i Izraelom. Prema podacima navedenog instituta, Indija raspolaže sa oko 3 miliona vojnika. U koliko bi došlo do sukoba većih razmjera prednost bi bila na strani Indije u vazduhu i na moru. Pored toga što je kasno krenuo u trku za nakuleralnim naoružanjem tek osamdesetih godina prošlog vjeka, Pakistan je u posjedu oko 130 nuklearnih bojevih glava. Takođe kroz domoći vojni program stvorio je sopstevni borbeni avion. Osim toga zbog svoje strategije kopnenog ratovanja posebno uz pogranični dio sa Indijom, Pakistan bi adekvatno mogao odgovoriti na vojne aktivnosti susjeda na kopnu. Pakistan trgovinu naoružanjem vrši sa susjednom Kinom.
Odnos političkih snaga unutar dvije države odražava se na njihov sukob na Kašmiru. Obje države ovo pitanje koriste u političko-propagandne svrhe šireći informacije i oblikujući javno mjenje o postojanju neprijatelja i potrebi ostanka na vlasti, kako bi se isti porazio i spriječilo ugrožavanje nacionalnih interesa. Indiju očekuju izbori, koji će biti održani u maju ove godine. Indijski premijer populista Narendra Modi obećao je ekonomiski rast i nova radna mjesta kao i da će se suprotstaviti indijskim neprijateljima. Međutim u Indiji su evidentni ekonomski problemima, koji uključuju nedostatak radnih mjesta i smanjnje prihoda posebno u poljoprivredi. Sat siromaštva u svijetu procjenjuje da je u Indiji u 2017. 73 miliona ljudi, živjelo u ekstremnom siromaštvu. Navedeni sukob pozitivno utiče na kamapnju i političku snagu Modija, jer se stvara slika u javnosti da je veliki lider spreman da po svaku cjenu brani svoju zemlju i narod. Ni u Paksitanu političke prilike nisu puno drugačije. Na vlasti je bivša zvijezda kriketa Irman Khan. U državi je stepen siromaštva izrazito veliki i čuju se česte optužbe za korupciju. Prema Svjetskom indeksu gladi iz 2016., 22% stanovništva bilo je “pothranjeno”, a 8.1% djece je umrlo zbog loše ishrane prije nego što navrše pet godina. Khan je kako se smtra podržan od strane pakistanske vojske koja ga je uz pomoć vojno obavještajne službe dovela na vlast. Pakistanski dio Kašmira ima visoki nivo siromaštva, lošu infrastruktur i apsolutno je zavistan od vlade u Islamabadu. Sve navedeno ide u prilog činjenici da i zvaničnoj politici u Pakistanu odgovara sukob u Kašmiru kako bi se skrenula pažnja sa teških životnih pitanja i standarda građana, a u isto vrijeme vlast se prikazuje kao herojska i pobjednička u odbrani nacionalnih interesa Pakistana.
Kašmirska kriza imala je još jednu svoju epizodu, za koju sa sigurnošću ne možemo reći da je završena, a ako i jeste ne možemo tvrditi da uskoro nećemo biti svjedoci nove. Kako će se bezbjednosna situacija dalje odvijati, zavisiće od interesa političkih elita u objema zemljama, kao i od interesa značajnih međunarodnih centara kao što su Kina, Velika Britanija i SAD-e. Siromaštvo i teški uslovi života su ono što spaja narode ovih država, ali i snažno oružje za podsticanje i podržavanje stanja latentnog sukoba u rukama donosioca političkih odluka. Međunarodna zajednica mora uložiti napore da strane dovede za pregovarački sto i time doprinese smirivanju tenzija i uspostavljanju trajnog mira. U koliko se ovo ne desi Kašmir će ostati poligon za razračunavanje nacionalističkih politika i interesa velikh sila. Region zaboravljen od mirovne politike nad kojim će kao Damoklov mač visiti prijetnja nukleranim sukobom. Oštrica tog mača uperena je ka čitavom čovječanstvu.
