Analize Crna Gora Izdvojeno

Čojstvo: Počast crnogorske turskoj vojsci, zbog izuzetne hrabrosti u odbrani Skadra

Opsada Skadra bila je bitka u Prvom balkanskom ratu u kojoj je Vojska Kraljevine Crne Gore, nakon nekoliko neuspješnih pokušaja, nakratko preuzela osmansko utvrđenje Skadar u današnjoj sjevernoj Albaniji. Izuzetno je interesantno i zbog odnosa Crnogoraca prema Turcima koji su im vjekovima bili najljući neprijatelji. Predaja Skadra od strane Turaka Crnogorcima ušla je u anale vojne nauke, kao primjer čojstva i poštovanja neprijatelja.
Vojska Kraljevine Crne Gore je ubrzo, pod austrougarskim i italijanskim pritiskom, bila primorana da se povuče iz Skadra, koji je pripao novoformiranoj Albaniji. Plan kralja Nikole i njegovih vojskovođa je bio da se Skadar zauzme na prepad. Ali, napredovanje vojske, prvenstveno zbog konfiguracije terena je bilo sporo te je pred grad došla tek 28. oktobra. Napad je usporio i četvorodnevni odmor u Cijevni i Tuzima nakon oslobađanja ovih mjesta. To je otomanskim snagama dalo dosta vremena da organizuju odbranu. Snage Kraljevine Crne Gore nisu uspjele u potpunosti opkoliti grad, tako da je pod otomanskom kontrolom ostao put za Drač, odakle su stizala pojačanja za turski garnizon smješten u samom Skadru.

Crnogorska vosjka u Skadru

Primorski kor je formiran krajem februara 1913. godine, a na položaje oko Skadra došao je tek krajem marta. Međutim, njihovo sadejstvo sa snagama kralja Nikole trajalo je tek nekoliko dana, jer će se kompletne srpske trupe pod pritiskom velikih sila povući sa položaja koje su do tada oslobodili.[2]
Dvije vojske izgubile su oko 10.000 vojnika tokom opsade Skadra. Esad paša je krajem aprila predao ključeve grada, a već u maju na zahtjev velikih sila Skadar je prepušten Albaniji.
Ipak, ova bitka je posebno zanimljiva zbog izuzetnog odnosa crnogorske vojske prema neprijatelju. Iako su im Turci bili ljuti neprijatelji, zbog izuzetne hrabrosti, Crnogorci su im pokazali ogromno poštovanje.

 

Predaja turske zastave Kralju Nikoli

Podsjetimo, 21. aprila 1913. godine Esad-paša, koji je predvodio odbranu Skadra, je predao ključeve ovog grada crnogorskom prestolonasljedniku Danilu Petroviću.
Tom prilikom Esad paša je princu rekao:
„Možete misliti kako sam ožalošćen u ovom času, u kom čujem glas mojih milih koje ostavljam u toj zemlji. Ali, uza sve sam utješen što sam pobijeđen od hrabrog neprijatelja, najjunačkijeg što ga ima na svijetu“.
Na ove riječi princ Danilo mu je odgovorio:
“Ne može biti žalostan onaj koji je svjestan da je izvršio svoju dužnost. Vi ste je ispunili. Velim Vam to ja, koji sam bio vaš istrajni neprijatelj, ali i vaš poštovatelj. Divio sam se vašim oficirima koji su se uvijek junački borili“.

 

Esad Paša

Nakon toga Esad-paša je pušten sa počastima i svim naoružanjem (osim teških topova) i isplaćeno mu je 10.000 funti sterlinga. On je tako sačuvao vojsku i stekao podršku Srbije i Crne Gore za proglašenje sopstvene albanske države u djelovima neokupiranim od saveznika, nasuprot vladi u Valoni. Esad-paša je sa 25.000 ljudi pod oružjem krenuo ka jugu, u Tiranu, da se tamo proglasi za vladara Albanije.[25] Njegove trupe su evakuisane brodovima grčke ratne mornarice. 24. aprila su crnogorske jedinice ušle u Skadar. Italijanski novinar Đino Beri opisuje susret turskih i crnogorskih vojnika posle predaje grada 24. aprila:
“Idući prema bazaru, Crnogorci se srijeću sa turskim vojnicima koji idu prema mostu odakle će napustiti grad. Zastaju i kratko razgovaraju. Crnogorci im nude bijeli hljeb koji Turci sa zahvalnošću primaju, a poneki za uzvrat nude cigarete. Neki dojučerašnji neprijatelji se rukuju. Ovakve kratke epizode su se često ponavljale pred ljudima koji se nisu miješali niti pokazivali ikakve znake dirnutosti. Oko podneva su se turski vojnici u koloni spustili sa Tepea i konačno napustili grad”, piše Beri.
No, crnogorska zastava je kratko bila na skadarskoj tvrđavi. Mješovita flota blokirala je crnogorsku obalu, i crnogorskoj vojsci naredila da napusti Skadar, a Austriji dozvolila da napadne Crnu Goru.

M P

Related Posts