UPTC MNE 2016. POKRENULO PROJEKAT: ZAŠTITAR U ŠKOLI RADI PREVENCIJE VRŠNJAČKOG NASILJA

Vršnjačko nasilje u Crnoj Gori ne jenjava, poslednji slučaj brutalnog prebijanja trinaestogodišnjeg dječaka u Bijelom Polju potresao je cijelu zemlju. Nasilje među vršnjacima se najčešće dešava u školi, gdje i provode najviše vremena zajedno. PU “URBAN PROTECTION TRAINING CENTAR MONTENEGRO” – organizator obrazovanja odraslih koncipirao je još 2016. godine projekat “Zaštitar u školi”, za koji je tada dobio podršku Ministarstva prosvjete, ali je podrška sada izostala.

Naime, kako su za portal UPA kazali iz Udruženja “Roditelji”, pitanje zaštitara je već predviđeno i dogovoreno 2019. godine između Ministarstva prosvjete i Ministarstva unutrašnjih poslova, ali i ostalih institucija i organizacija koje su učestvovale u Radnoj grupi, koja je definisala mjere za prevenciju i postupanje u slučajevima vandalizma i vršnjačkog nasilja u školama. Ova Radna grupa je, kako dodaju, pripremila a Ministarstvo prosvjete usvojilo Program za suzbijanje vršnjačkog nasilja i vandalizma u obrazovno-vaspitnim ustanovama u Crnoj Gori s Akcionim planom 2019-2021. godina.

IZOSTAJE PODRŠKA INSTITUCIJA

“Poslednjih godinu i po niko se time nije bavio, pa oni nikada nijesu ni obučeni niti je obezbijeđen novac za njihov angažman. Ovim planom je bilo predviđeno da sektor prosvjete angažuje 30 zaštitara u školama za koje se procijeni da imaju najviše problema sa vršnjačkim nasiljem, nasiljem i vandalizmom, a onda da se taj broj mijenja i povećava u skladu sa potrebama. Čak je i pripremljena i obuka tih zaštitara s obzirom na da bi dolazili u kontakt sa djecom i u okviru toga je definisano šta bi oni radili tj njihov opis posla”, objašnjava za UPA Kristina Mihailović iz Udruženja.

Kristina Mihailović

Željko Matejčić, penzionisani oficir Hrvatske vojske, stručnjak za protudiverziju i protuterorizam, security manager i stalni predavač UPTC MNE smatra da možda sam naziv „Zaštitar u školi“, nije  adekvatan za ulogu i poslove koje bi to službeno lice trebalo da obavlja.

“Prije svega ovdje se ne misli na bilo kakve represivne radnje kad je u pitanju prisustvo uniformisane osobe u školskom sistemu, a posbno u odnosu prema učenicima. Ipak mora se znati da je eventualno uvođenje zaštitara u školi posljedica određenih evidentiranih događanja koja se kose s politikom školskog sistema ili društva uopšee pa je i ovlašćenje te osobe vezano prije svega za sprječavanje devijantnih ponašanja”, pojašnjava Matejčić.

VIŠESTRUKA ULOGA ZAŠTITARA

Jedan od bitnijih zadataka, kako navodi, je upravo sprječavanje vršnjačkog nasilja jer je ono evidentirano kao pojava, a ne slučaj.

“Uz druge preventivne poslove ovim projektom se cilja na sprječavanje i smanjenje slučajeva vršnjačkog nasilja, ali i na zaštitu škole i sprječavanje dostupnosti nedozvoljenih supstanci učenicima”, dodaje Matejčić.

Kad se govori o poslovima zaštitara u pojedinim objektima, Matejčić smatra da ih moramo podijeliti na opšte i posebne.

“Opšti poslovi su poslovi opisani u Zakonu o zaštiti lica i imovine i oni se odnose prije svega na kontrolu ulaska u školsko dvorište i objekat škole, a vezano uz kontrolu pristupa lica u objekat, sprječavanje pristupa neovlašćenim licima kao i drugi poslovi u zaštiti imovine i sigurnosti učenika. Posebni poslovi usko su vezani uz sigurnosne specifičnosti svake pojedine škole ili objekta odnosno sigurnosnu  procjenu te pravilnik koji za svaki objekt donosi direktor škole”, pojašnjava Matejčić i dodaje da u posebne poslove ulaze i poslovi sprječavanja devijantnih ponašanja ili sprječavanja štetnih pojava na području škole, koji ne moraju nužno biti opisani u pravilniku o kućnom redu ili drugim pravilnicima.

POSEBNE OBUKE

Nakon redovne obuke za zaštitara, lice za koje se ispostavi da zadovoljava fizičke i psihičke predispozicije trebalo bi, kako navodi Matejčić, proći dodatnu obuku slično kao što je to obuka za Pratilac vrijednosti ili telohranitelja.

“Ali ova obuka mora imati u svom sastavu dio psihologije, pedagogije kao i obuku iz upravljanja kriznim situacijama, protivpožarnu zaštitu, naprednu obuku prve pomoći te doobuku u elementima koji su specifični za određenu sredinu, školu ili uzrast učenika”, navodi Matejčić.

Željko Matejčić

Nezahvalno je, kako navodi, govoriti o broju zaštitara.

“Vjerovatno je da bi u jednoj školi u jednoj smjeni bio dovoljan jedan zaštitar, ali angažman zaštitara treba da se odredi nakon donešene sigurnosne procjene i koordinacije sa direktorom kao i sa školskim odborom i vijećem roditelja. Pitanje zaštitara u školi je kompleksna tematika i teško je bilo koju mjeru staviti u isti okvir (uzrast učenika, pojave koje determinišu potrebe za zaštitarom i dr). Isto tako postoji i nekoliko različitih modela za angažman zaštitara što zavisi od šire drušvene klime i odnosa prema ovoj tematici. U svakom slučaju preventivna uloga službene osobe u školi je neupitna i svaka dodatna aktivnost uključuje povećanje bezbjednosti u školama”, smatra Matejčić.

PRISUSTVO DJECE BI UTICALO NA PONAŠANJE UČENIKA

U Udruženju smatraju da zaštitari mogu pomoći školama u nekim situacijama – kada se desi određeno nasilje da ga zaustave, da njihovim prisustvom šalju poruku da će se reagovati da do nasilja ne dođe, da u škole ne ulaze osobe koje bi mogle da ugroze bezbjednost učenika i prosvjetnih radnika i da se obezbijedi veći stepen zaštite imovine škole…

“Kada je riječ o vršnjačkom nasilju, tu smatramo da bi moglo da pomogne da se obezbijedi zaustavljanje fizičkog nasilja, ako i kada do njega dođe, i uglavnom samo za to. Za prevenciju i rješavanje slučajeva vršnjačkog nasilja, kao i rad sa djecom treba da budu zaduženi stručni radnici škole i ustanova/institucija koje se bave pitanjima značajnim za djecu i porodicu”, navodi Mihailović.

Kako dodaje, sigurno da bi prisustvo osobe koja je tu da štiti bezbjednost učenika, nastavnika i imovine škole uticala na svijest učenika, a u kolikoj mjeri to nije moguće procijeniti jer ima različitih situacija.

“Dešavalo se da ni prisustvo policajca nema nekog značajnijeg efekta na učenike i njihovo ponašanje. A s druge strane, sigurno bi se značajno pomoglo prosvjetnim radnicima koji bi imali podršku za određene situacije kojima sada moraju da se bave za koje nijesu ni obučeni niti je u njihovoj nadležnosti – zaštita od osoba koje uđu u školu, a mogu ugroziti bezbjednost svih, unuštavanje imovine škole. Nadamo se da bi i da bi im on  mogao pomoći da se zaštite od fizičkog nasilja i eventualnog verbalnog zlostavljanja u određenom trenutku nakon čega bi obavijestio pedagoško-psihološku službu koja bi zatim preuzela postupanje i djelovanje”  ”, pojašnjava Mihailović.

VRŠNJAČKO NASILJE NAJČEŠĆE U ŠKOLAMA

Zašto djeca postaju nasilnici razgovarali smo sa psihološkinjom Milicom Krivokapić. Nasilje je, kako navodi Krivokapić, duboko ukorijenjeni, štetni, obrazac ponašanja, koji se uči.

“Djeca najčešće uče po modelu. Primarno, od roditelja ili staratelja, a zatim i od siblinga, vršnjaka, ili drugih važnih figura, poput nastavnika, trenera. Neka djeca razvijaju nasilno ponašanje kao mehanizam koji im služi za preživljavanje. Može se desiti da su duži vremenski period izložena nekoj vrsti nasilja, te da kao odgovor na to manifestuju agresivno ili nasilno ponašanje. U svakom slučaju, djeca koja se ponašaju nasilno nijesu naučila drugačije, adaptibilnije ponašanje”, pojašnjava psihološkinja.

Ona smatra da je prevencija nasilja u školama jako važno pitanje, iz razloga što se vršnjačko nasilje, kako dodaje, upravo najčešće dešava u školama.

“Škola je jedan od ključnih agenasa socijalizacije, te je značajno da doprinese usvajanju adekvatnih obrazaca ponašanja, pri čemu se grade zdrave i funkcionalne ličnosti.

Milica Krivokapić

Škola prvenstveno treba da predstavlja bezbjedno, sigurno i podržavajuće mjesto za djecu, u kome se svakodnevno šalju poruke da nasilje nije prihvatljivo i da ni uloga žrtve, niti nasilnika nije dobra za bilo kog pojedinca”, kazala je Krivokapić za naš portal.

Krivokapić vjeruje da bi se vršnjačko nasilje moglo smanjiti ako postoji zaštitar u školama, ali kako dodaje, jako je važno da implementacija te vrste zaštite treba biti adekvatna.

“Naime, važno je da djeca budu pripremljena i upoznata za ulogom zaštitara. Da bi funkcija zaštitara bila učinkovita najvažnije je da se formira odnos povjerenja sa djecom. Tome bi svakako značajno mogli doprinijeti roditelji i nastavnici, koji bi trebali zaštitara predstaviti kao osobu koja je tu u cilju zaštite djece, a ne kažnjavanja i sl”, objašnjava Krivokapić.

Da li bi djeca imala slobode da se požale zaštitaru da ih neko maltretira, kinji ili ponižava umnogome, kako dodaje, zavisi na koji način doživljavaju ulogu zaštitara, kako su vaspitana i koje poruke od roditelja ili drugih važnih figura dobijaju u vezi sa situacijama kada se osjećaju ugroženo.

“Na primjer, da li su učeni da je u redu i poželjno tražiti pomoć kada su ugroženi ili ne valja “špijati” druge ili “biti tužibaba”. Takođe, bitno je da zaštitari budu posebno senzibilisane osobe, koje imaju razvijene adekvatne vještine za komunikaciju i rad sa djecom”, objašnjava psihološkinja.

Vjeruje da bi samo prisustvo nekog ko je tu da čuva red i mir uticalo generalno na većinu djece i na smanjenje nasilnog ponašanja.

“Međutim, svako dijete je individua za sebe i vjerovatno se ponaša nasilno jer je negdje naučilo da to tako treba i da je ok. Nasilje je uvijek problem društva, a ne samo pojedinca, i vjerujem da bi djeca koja svjedoče nasilju vremenom prisustvom zaštitara bila ohrabrena da isto prijave”, zaključuje Krivokapić uz poruku da se o ovoj temi mora što više javno govoriti.

Elhana Hamzić Kasmić