NAPAD KINE NA TAJVAN IZAZVAO BI TREĆI SVJETSKI RAT

SAD neće dozvoliti da Kina izoluje Tajvan, rekla je prije nekoliko dana predsjednica Predstavničkog doma Kongresa SAD Nensi Pelosi.

Kini neće biti dozvoljeno da izoluje Tajvan“, rekla je Pelosijeva za NBC povodom svog kontroverznog putovanja na ostrvo 2. i 3. avgusta, što je bio dio njene indo-pacifičke turneje.

Kina je, kako su prenijeli mediji, uzvratila porukom da će imati nultu toleranciju prema, kako su kazali, “separatističkim aktivnostima” na Tajvanu i da će osvojiti samoupravno ostrvo i silom ukoliko to bude potrebno.

Situacija je napeta.

Predsjednik zagrebačkog Instituta za istraživanje hibridnih sukoba i docent na Sveučilištu Sjever, Gordan Akrap, za CdM iznosi jasan stav – u postojećoj situaciji Ruske agresije na Ukrajinu, moglo bi reći da bi kineski napad na Tajvan, i sve ono što bi se napravilo za odbranu Tajvana, izazvalo Treći svjetski rat.

Prema njegovoj ocjenj, da nije Ruske agresije na Ukrajinu, sukob bi se zadržao u tom području s mogućnosti prelijevanja, uslijed vjerovatnog nametanja brojnih sankcija Kini, i na područja u drugim dijelovima svijeta gdje je Kina antzočna sa svojim ekonomskim interesima.

Akrap u razgovoru za CdM kaže kako već par decenija SAD pažljivo posmatraju razvoj događaja u Aziji u kontekstu kineskih aktivnosti usmjerenih jačanju vlastitih oružanih kapaciteta, širenja kineskog geosigurnosnog uticaja na područje Istočne i Srednje Afrike, na područje južne Azije, na područje Evrope kroz projekt “Put i Pojas”.

“Ali i na dalje kineske aktivnosti u domenu ekonomske špijunaže kojom pokušava ubrzati razvoj vlastite visoke tehnologije. Zamah kineskog privrede, usmjeravanje velikuh sredstava na istraživanje i razvoj novih tehnologija koje se mogu koristiti i u civilne ali i u vojne svrhe, u kombinaciji s kineskim društvenim uređenjem te kineskom bezbjednosnom i vanjskom politikom koja razmišlja u vremenskim okvirima od 50-70 godina, izaziva oprez. Tajvan je pitanje oko kojeg će teško doći do nekog konsenzusa između SAD i Kine”, ocjenjuje hravtski stručnjak za bezbjednost.

Napominje da sve što se događa oko Tajvana i na Tajvanu, može dodatno zakomplikovati ionako vrlo zahtjevnu bezbjednosnu i političku situaciju na tom području. Posebno u kontekstu ruske agresije na Ukrajinu, uloge SAD i zemalja saveznica iz NATO saveza i članica EU u jačanju ukrajinskih obrambenih sposobnosti te Kineskom višesmislenom pristupu rješavanju krize izazvane Ruskom agresijom.

“Naime, malo je poznat podatak da je Kina ( kompanija Xinjiang Production and Construction Corps), od prije nekoliko godina uzela u 50 godišnji najam oko 10 odsto obradivog poljoprivrednog zemljišta Ukrajine”, navodi sagovornik CdM-a.

Kaže da je teško odgovoriti zašto je Nensi Pelosi baš sad odlućila posjetiti Tajvan. Naime, kako dodaje, sasvim sigurno su u SAD bili svjesni da će Kina odgovoriti na način na koji se nikome iz zapadnog demokratskog svijeta neće svidjeti.

“Zato su iz Bijele kuće i išle poruke kojima se pokušalo smiriti situaciju, i deeskalirati mogući kineski odgovor. Jer, u međunarodnim odnosnima uistinu Bijela kuća nije isto što i Capitol hill. Ipak su SAD ovom posjetom pokazale da stoje uz Tajvan i da svaki dalji kineski potezi izgradnje vlastitih vojnih baza u Južno kineskom moru, širenje Kineskog vojnog uticaja na tom području, aktivnosti u Hong kongu nisu prihvatljivi”, ističe on.

Međutim, dodaje, Kina je dogovorila potpuno nesrazmjerno poruci koju su SAD poslale.

“Angažovali su snažne vojne snage i pokrenule vojnu vježbu koja bi mogla izazvati negativnu lančanu reakciju, Tajvan, kao i SAD, svjesni razvoja situacije, samo prate, snimaju i analiziraju kineske vojne vježbe koje će im sasvim sigurno biti od pomoći u planiranju budućih odbrambenih aktivnosti ukoliko u nekom trenutku dođe do oružanog sukoba”, ističe Akrap.

Dodaje da se ovo s pozicije obavještajne zajednice SAD može smatrati korisnim iskustvom. Međutim, napominje, ove tenzije sasvim sigurno ne pomažu u sprječavanju približavanja Kine i Rusije.

“Naime, Rusija će se sve više okretati prema Kini i od Kine tražiti pomoć u tehnologijama i naprednim sistemima koju više ne može dobiti sa Zapada. Isto tako se okreće prema Kini s ciljem dodatne prodaje energenata. Međutim Kina ihi ne plaća po cijenama po kojima bi Rusija to htjela nego s popustom od 30-40 odsto u odnosu na trenutno važeće cijene”, naglašava Akrap.

Iako su, kako pojašnjava, kineske oružane snage svakim danom sve snažnije, njihove sajber napadne jedinice sve moćnije i sve opasnije, Kina će se teško odlučiti pokrenuti oružani sukob jer su svjesni da ga još ne mogu dobiti.

“Stoga će nastaviti s primjenom operacija uticaja, u spektru hibridnih prijetnji, kako bi doveli do promjene postojeće vlasti na Tajvanu na izborima. Tako da se nadam da je sve ovo što se događa samo pokazivanje mišića te da neće doći do daljnje eskalacije jer to nikome, osim trenutno Rusiji, ne odgovara”, kaže hrvatski stručnjak.

U razgovoru za CdM govori da je Kina jedna od država koja je izgradila vlastiti digitalni svijet i ostvarila gotvo puni digitalni suverenitet. Kina, dodaje on, ima snažne i vrlo spsoosbne jedinice za napadna djelovanja u sajber svijetu koja koristi za ispunjavanje postavljenih ciljeva, kako onih kratkoročnih tako i dugoročnih.

“Mislim da je malo vjerovatno da će Kina napasti Tajvan klasičnim oružanim srerdstvima. Kina je već decenijama prisutna u tajvanmskom političkom i društveno životu. I tu treba paziti njen negativna uticaj na izborne rezultate na način koji je to Rusija izvršila u SAD u predsjedničkim izborima 2016. Kineska agresivna politika zauzimanja prostora u Južno kineskom moru i izgradnje ostrva koja transformiše u vojne baze (praktično fiksne nosače aviona) je aktivnost koja zabrinjava cijelu jugoistočnu Aziju i usmjerava tamošnje države na približavanje prema SAD. U tom kontekstu se takođe može gledati ovaj potez kao i drugu potezi SAD (kao što je bila posjet potpredsjednice K. Haris jugoistočnoj Aziji u avgustu 2021.”, priča Akrap.

Osvrćući se na rat u Ukrajini, Akrap kaže da se već nakon 48 sati vidjelo da Rusija ne može dobiti ovaj rat jer Blietzkrieg nije uspio.

“Do danas je Rusija nekoliko puta mijenjala svoje strateške ciljeve što je izuzetno loše za snage u napadu. Rusija ovaj rat neće dobiti i što kasnije iz njega izađe, biće joj sve teže vratiti se u međunarodnu zajednicu, te se vratiti na one nivoe razvoja i budućnosti koju je imala prije nego li je pokrenula agresiju. Rusija trenutno zarađuje više od energenata nego li prije agresije. Ali su i Rusi svjesni da to neće dugo trajati. Rusija nema tehnologiju za istraživanje, crpljenje i tarsnport energenata. Sve je pod sankcijama. Kad se Evropa energetski osamostali, više neće morati isporućivati rezervne dijelove za sisteme koji će se kvariti (kao što je slučaj s pumpom za Sjeverni tok 1)”, napominje Akrap.

S druge strane, dodaje, Rusija neće moći toliko brzo nadoknaditi zautavljanje prodaje tolike količine energenata koje je kupovala EU nakom drugom kupcu.

“S obzirom na negativne posljedice neopravdanog rasta cijene energenata (prvenstveno kao posljedica mešetarenja na burzama) koji snažno utiču na životni standard i gospodarstvo, prvenstveno EU, za očekivati je da će Rusija tu situaciju iskoristiti”, kaže on.

Naime, kako ističe, ruske operacije uticaja prema stanovništvu EU su poznate i nisu novost. Imaju brojne instrumenete kojima djeluju i pokušavaju promjenti javno mijenje u svoju korst te prisiliti postojeće političke elite na donošenje odluka kojima bi se odustalo od dalje distribucije pomoći Ukrajini te smanjivanje ukrajinskih odbrambenih sposobnsoti.

“Nakon ljetnih praznika doći će septembar i oktobar kad će na naplatu početi dolaziti računi s ljetovanja, znanto će se povećat troškovi života, možda dođe do smanjenja broja radnih mjesta što bi moglo, uz snažnu podršku proruskih krugova, podstaći masovne proteste (po uzoru na one inicirane tokom pandemije) na ulicama vodećih evropskih gradova (u državama kao što su Francuska, Nizozemska, Španjja, Belgija, Italija, Austrija, Njemačka) i pokušati dovesti do političkih promjena. Što smo već vidjeli na djelu u Estoniji, Italiji i Bugarskoj. Teoretski je moguće da rat traje godinama. Ali jedino ako EU uspije riješiti pitanje vlastitog snabdijevanja energenitma (prvenstveno plina) po stvarnim a ne mešetarskim cijenama”, zaključio je Akrap.