RADOVIĆ ZA UPA: DECENIJA OD OSNIVANJA JE DOKAZ POSTOJANOSTI I USPJEŠNOSTI UPTC MONTENEGRO

URBAN PROTECTION TRAINING CENTAR Montenegro, privatna ustanova čija je djelatnost organizacija obrazovanja odraslih osoba, obilježila je 2. oktobra 2022. deceniju od osnivanja, a prema riječima jednog od koordinatora i predavača Zorana Radovića, ovih deset godina je dokaz postojanosti ustanove, njene uspješnosti, profesionalizma i efikasnosti.

“Svaki jubilej je povod da se svi mi, koji smo u ovoj ustanovi od njenog početka, osvrnemo i na sebe i svoj rad u ovih deset godina. Ovom prilikom ću, u svojstvu koordinatora, govoriti o polaznicima škole, zbog kojih ona i dalje uspješno funkcioniše”, kaže Radović za UPA portal.

Za ovih 10 godina raznovrsne obuke iz oblasti bezbjednosti i zaštite prošlo je više od 3.000 polaznika.

“Radi se o različitim strukturama polaznika, različitim po uzrastu, školskim kvalifikacijama, obrazovanju, radnom iskustvu… Ali, sve njih tako različite, povezala je jedna zajednička nit, ne samo da se dobije sertifikat o uspješnoj obučenosti, već i da se stekne najviši nivo znanja koje će im omogućiti profesionalno i sigurno obavljanje složenih i odgovornih zaštitarskih poslova”, ističe Radović.

Radović na predavanju

Nesporno je, kako dodaje, da su polaznici sa višim nivoom znanja u početku imali neku blagu prednost, da bi na kraju tokom polaganja te razlike nestale, sve zahvaljujući trudu i angažovanosti i posvećenosti svih, tokom trajanja obuke.

“U početku povučeni i stidljivi, na kraju kursa mnogi polaznici postali bi pouzdani i odlični. Sva znanja i iskustva su dijelili jedni sa drugima, što je doprinijelo jako dobrim kolegijalnim odnosima, čak i prijateljskim.
Rijedak je slučaj da za toliko dug period ne dođe do nikakvog problema, konflikta ili nesporazuma među polaznicima. Vjerujem da je tome, bez ikakve skromnosti, doprinijela izuzetna organizovanost izvođenja nastave, odnos predavača i uprave ustanove u odnosu prema polaznicima.
Kao koordinator nastave izražavam veliko zadovoljstvo ocjenom polaznika o kvalitetu nastave, posvećenosti predavača kao i uslovima rada”, naglašava naš sagovornik.

Naime, kako objašnjava, na kraju obuke polaznici su u evalucionim listovima i knjigama utisaka gotovo jedinstveno izjavljivali “Za vrijeme trajanja obuke osjećali smo se uvaženo i dostojanstveno. Uvaženo jer je svaka naša riječ, stav, mišljenje, ideja ili predlog razmatrani sa velikom dobronamjernošću, a često i prihvatan, što nas je na neki način činilo važnim, samopouzdanim i dostojanstvenim u našim očima”.

“Ono na šta smo mi, kao predavači, posebno ponosni je što smo kod mnogih polaznika prepoznali potencijal da mogu još više i bolje i na toj našoj ocjeni mnogi su naknadno upisali fakultet ili se dodatno usavršavali.
Najviše interesovanje izazivala je metoda simulacije slučaja, zadata tema omogućavala je da se svi aktivno uključe u rješavanju konkretne situacije a to je često dovodilo i do analize i ocjene svih polaznika o sličnom, ali istinitom događaju koji se njima u poslu dogodio. Kroz takve situacije i navedene primjere učilo se bolje, lakše i interesantnije nego kroz suvoparno pregledanje. Takođe Đorđa naglasiti još jednu bitnu karakteristiku u izvođenju nastave, a to je davanje akcenta na pravilno i potpuno pisanje odgovarajućih izvještaja, informacija, prijava, zabilješki”, pojašnjava Radović.

Prema njegovim riječima, nakon što se obradi određena nastavna jedinica, recimo krađa, razbojništvo ili narušavanje reda i mira, polaznici bi dobili zadatak da sačine izvještaj o stvarnoj ili izmišljenoj krađi i opisom svojih radnji i aktivnosti na sprječavanju takvih nezakonitih radnji i već nakon dva ili tri pročitana pismena rada stizale su ocjene samih polaznika o uspješnom odnosno neuspješnom izvršenom zadatku.

“Učilo se na ovaj specifičan način, oslobađala se često nepotrebno zaključana misao, otpadao je strah, a rađao se ponos i sigurnost.
Osim znanja, polaznicima smo nudili, a oni objeručke prihvatili izazov da budu ljudi koji će cijeniti sve, a najviše sebe. Određene nastavne teme zbog složenosti i značaja izučavane su iz više predmeta ali sa različitih aspekata. U tom smislu, navodim temu upotreba vatrenog oružja. Sve okolnosti i činjenice u vezi sa upotrebom oružja, posredno ili neposredno, razmatrane su kako kako iz krivičnog prava (nužna odbrana), Samoodbrana (odbrana od napada vatrenim oružjem), prva pomoć (posljedice i način pružanja pomoći žrtvi), kriminalistike (obezbjeđenje mjesta događaja i čuvanje oružja na mjestu događaja), fizička zaštita (zakonski osnov za primjenu ovlašćenja), komunikacija (vrste karaktera i reagovanje ljudi zavisno od karakternih osobina) da bi se tek nakon tako sveobuhvatnog sagledavanja i uočavanja situacija za primjenu vatrenog oružja i svih posljedica njene primjene moglo kroz predmet – Obuka u rukovanju oružjem pristupilo pravilnoj proceduri do u detalje preciziranoj pravilnoj i zakonskoj upotrebi vatrenog oružja”, pojašnjava predavač.

Kako dodaje, u UPTC uče polaznike da je po pravilu najefikasnija i najdjelotvornija riječ, bilo izrečena kroz komunikaciju, bilo kako izdati upozorenje ili naređenje.

“Drugim riječima, učimo ih da je riječ nekad bude riječ kao informacija, riječ kao pomoć ali je riječ oštra kao mač, koji treba presjeći uže konflikta”, kaže Radović.

I tu koriste, kako dodaje, još jednu nastavnu metodu, igranje uloga, jer oštru riječ mora da prati i odgovarajući izraz lica, pogled i stav.

“Na kraju bih istakao još jednu posebnu tehniku učenja – tehniku upoređivanja.
Na samom kraju obuke polaznicima se dostavlja lista osobina vrhunskog zaštitara koja sadrži najveći mogući standard ponašanja u određenim situacijama.

Upoređujući svoje osobine i način ponašanja sa navedenim standardima polaznici sami uočavaju svoje nedostatke, mane i nepravilnosti, sa upitstvima kako to sve prevazići”, ističe Radović, uz zaključak da, nakon svake završene obuke, državi Crnoj Gori UPTC predaje obučenog, profesionalnog, dobronamjernog, odlučnog, samopouzdanog i dostojanstvenog zaštitara, kao dijela bezbjednosnih službi, sigurni da brani i štiti najveće vrijednosti – život, tijelo, imovinu.