OBEZBJEĐENJE JAVNIH SKUPOVA: OBUKA KAO KLJUČ USPJEHA

Javni skupovi poput festivala, sportskih događaja ili skupova koji imaju za cilj promociju političkih, vjerskih i drugih sloboda predstavljaju jedinstven izazov za obezbjeđenje, ali i evakuaciju u slučaju da dođe do ugrožavanja bezbjednosti. Kombinacija gužve, medijske vidljivosti i visoke ekonomske vrijednosti, koje ovakvi događaji iziskuju, stvara visoku stopu rizika kako za ljude i imovinu, tako i reputaciju organizatora. Značaj bezbjednosne obuke zaposlenih kod ovakve vrste događaja je nemjerljiva, jer može drastično umanjiti rizik.

Obezbjeđenje ove vrste događaja predstavlja složen skup bezbjednosnih mjera i radnji koje se moraju preduzeti kako bi sam događaj protekao u najboljem redu, bez narušavanja javnog reda i mira.

Zamislite sljedeći scenario: Nestalo je struje na mjestu gdje je organizovano fudbalsko prvenstvo; Vlasti izdaju nalog za evakuaciju; Čuje se eksplozija i svi prisutni bježe u zaklon… Ono što će se dalje dešavati zavisi od toga koliko ste organizovani i spremni da odgovorite kao tim na postojeći bezbjednosni rizik.

Značaj bezbjednosne obuke zaposlenih kod ovakve vrste događaja je nemjerljiva, jer može drastično umanjiti rizik.

Kod organizacije javnih skupova koje su izuzetno kompleksne, nameće se pitanje – kako osigurati efikasno obezbjeđenje lica i imovine, a da pritom osigurate da se prisutni i dalje zabavljaju?

Procjena rizika koji se obavlja za javne događaje nikako se ne može svesti na šablon ili klasičnu matricu, jer se potencijalni faktori ugrožavanja moraju posmatrati u širem društvenom kontekstu. Menadžer za procjenu rizika mora imati uvid u pozadinu događaja, aktuelnu političko-ekonomsku situaciju i bude upoznat sa strukturom organizacije, kao i potencijalnim oponentima datog skupa, čime će biti u mogućnosti da izradi upotrebljivu procjenu rizika.

Fizičko obezbjeđenje predstavlja prvu liniju kontakta sa posjetiocima manifestacije, zbog čega je neophodno da je bezbjednosni tim prošao praktičnu i teorijsku obuku, da je pripremljen da odreaguje na sve potencijalne situacije, kao i da je detaljno upoznat sa planom za evakuaciju u slučaju narušavanja bezbjednosti ili nepredviđenih okolnosti.

Bitno je naglasiti da se sve aktivnosti i rad službe za obezbjeđenje javnih skupova izvode u saradnji sa nadležnim državnim institucijama, prije svega sa pripadnicima Ministarstva unutrašnjih poslova i da usaglašenost i dobra priprema dovode do najboljih rezultata, to jest do bezbjednih javnih događaja i zadovoljnih organizatora i posjetilaca.

Bezbjednosna kriza i efektivnost treninga

Da bi skup protekao u najboljem redu neophodno je da pripadnici obezbjeđenja konstantno budu na vezi sa vatrogascima, službom hitne pomoći kao i pripadnicima Ministarstva unutrašnjih poslova, što garantuje blagovremenu reakciju u rizičnim situacijama.

Fizičko obezbjeđenje predstavlja prvu liniju kontakta sa posjetiocima manifestacije i zbog toga je neophodno da bezbjednosni tim prođe praktičnu i teorijsku obuku, bude pripremljen da odreaguje na sve potencijalne situacije, kao i da bude detaljno upoznat sa planom za evakuaciju u slučaju narušavanja bezbjednosti ili nepredviđenih okolnosti.

Menadžeri za procenu rizika znaju koliko je važno održavanje veze sa nadležnim službama, kao i međusobna komunikacija pripadnika obezbjeđenja, kako bi javni skup protekao u najboljem redu. Ali mnogi izostavljaju jedan izuzetno važan korak – obuku zaposlenih i vježbanje različitih scenarija koji simuliraju potencijalne bezbjednosne rizike i prijetnje.

Često smo u prilici i da vidimo kako organizacije troše značajan dio svog budžeta za kupovinu najsavremenijih tehnologija i uređaja i angažuju dodatni bezbjednosni kadar, ali izostavljaju najvažniji segment – obuku svojih pripadnika obezbjeđenja.

Svaka kriza, svaki incident i svaka katastrofa su drugačiji. Kroz trening i simulacije kriznih situacija, menadžeri za procjenu rizika prezentuju ključne principe koji će liderima i odgovornim osobama omogućiti brzo prilagođavanje uslovima na terenu.

Uvođenje treninga i programa simulacija kriznih situacija pomaže menadžerima za procjenu rizika, ali i liderima da instiktivno upravljaju kadrom. Cilj je dakle, izbjeći previše razmišljanja i umjesto toga osnažiti osoblje da obavlja zadatke refleksno, kako bi bili što efikasniji u evakuaciji i spašavanju života.

Ono što je važno naglasiti jeste da nisu svi treninzi kreirani jednaki, a najefikasnija obuka zaposlenih se obavlja upravo u simuliranim uslovima. Vatrogasci vježbaju sa pravim požarima; policijski službenici često izvode pokazne vježbe sa „kriminalnim akterima“, vojska se obučava i obavlja borbene operacije u terenskom okruženju –  zašto bi onda simulacije i trening za vanredne situacije bili različiti?

Šest koraka ka efektivnom treningu

Činjenica je da, ukoliko ne organizujete obuke i treninge i ne vježbate sa zaposlenima po predviđenom planu evakuacije, onda ni ne možete znati da li će on funkcionisati.

U nastavku teksta donosimo šest koraka koje treba uzeti u obzir prilikom planiranja treninga za vanredne situacije:

1. Planirajte trening. Jednostavno rečeno, planirajte detalje obuke i izradite svoj plan detaljno. Identifikujte bezbjednosne rizike i prijetnje, a zatim i ono što želite da postignete obukom. Obavezno obilježite datum kada želite da se obuka završi, jer bez krajnjeg roka, drugi prioriteti će popunjavati Vaš kalendar i odlaganje treninga je neminovno. Ključne segmente planiranja, sastanke i pripremu obuke koje treba razraditi smjestite u određeni vremenski okvir, kako biste bili u stanju da razradite sve detalje.
2. Odredite budžet za obuku. Možete imati odličan plan ili čak idealan vremenski okvir za trening, ali ako nemate novca, ništa od zamišljenog se neće realizovati. Dobro isplanirajte sve stavke i uvjerite se da Vaš budžet obuhvata apsolutno sve troškove treninga i vježbi.
3. Identifikujte i uključite sve zainteresovane strane. Uključite u plan treninga svakoga ko bi mogao da zna kako da se pripremi, odgovori ili se oporavi od bezbjednosnog incidenta na Vašem mjestu. Ukoliko ste u mogućnosti, uključite privatni i javni sektor, nevladine organizacije, viši kadar iz vaše organizacije i nekoga iz zajednice sa posebnim potrebama. Treninge i obuku ne morate ograničiti samo na sektor bezbjednosti, već on može obuhvatiti sve zaposlene koji su zainteresovani za ovakav vid edukacije.
4. Organizujte simulacije vanrednih situacija. Upoznajte svoje zaposlene sa bezbjednosnim procedurama najprije kroz radionice i vježbe zasnovane na diskusiji. Zatim, organizujte i sprovedite realistične simulacije, kako biste potencijalne stvarne prijetnje i događaje na terenu približili osoblju. Ove vježbe će pomoći da se osigura plan koji ste kreirali. Uz simulaciju stvarnog događaja veće su šanse da zaposleni odreaguju po protokolu ukoliko do ugrožavanja bezbjednosti zaista dođe.
5. Uključite naučene lekcije u plan. Zaposleni će pogriješiti tokom treninga, to se i očekuje. Zapravo, to je poželjno, jer ukoliko sve teče glatko, dobre su šanse da niste razmotrili sve mogućnosti i potencijalne opasnosti. Obratite pažnju na to gdje su stvari krenule naopako, kao i na to koji su aspekti simulacije prošli bez greške i ažurirajte svoj plan za procjenu rizika u skladu s tim.
6. Ponavljajte. Kontinuirano unaprjeđenje je ključno za osiguranje najboljih ishoda tokom stvarne krize. Pratite korake iznova i iznova, sve dok reagovanje na incident ne postane refleksna reakcija zaposlenih. Sprovedite obuku i vježbe sa što više različitih scenarija i situacija. Na taj način će zaposleni steći znanje o osnovnim principima reagovanja u rizičnim situacijama i biće spremni da se prilagode različitim okolnostima i događajima na terenu. Možda se pitate kako vojska ili pripadnici specijalnih jedinica mogu izvesti akcije tako brzo i efikasno? Odgovor je – vježba. Vojska postaje bolja kroz ponavljanje treninga u realnim uslovima. Vaš cilj bi trebao biti isti. Što više trenirate za vanredne situacije , Vaši zaposleni će biti sposobniji da brže i efikasnije odgovore na potencijalnu opasnost.