DAKOVIĆ ZA UPA O OTVORENOM BALKANU: NE MOŽEMO NI RAZMATRATI O TOME, JER NIJE U SKLADU SA ZAKONODAVNIM OKVIROM CRNE GORE

Na pitanje da li je inicijativa Otvoreni Balkan prijetnja za građane, prvenstveno zbog bezbjednosti hrane, nekadašnja direktorica Uprave za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove Crne Gore Vesna Daković nema precizan odgovor, jer kako navodi, naprosto nije do kraja jasno šta je inicijativa Otvoreni Balkan.

Daković

“Naime, da bi mogli govoriti o bilo kojoj inicijativi, bilo kom projektu, moramo znati šta je sadržaj tog projatka, šta je projektni zadatak, koji su ciljevi, ko je nadležan za implementaciju, da li su potrebne neke finansije za implementaciju, da li su obezbjeđene te finansije i ko finanasira, ako su potrebne i tako dalje. U slučaju ove inicijative, mi ništa od toga ne znamo. Umjesto toga, imamo informaciju da su Republika Srbija, Sjeverna Makedonija i Albanija potpisale nekoliko memoranduma o međusobnom razumjevanju i nekoliko sporazuma o saradnji. Takođe, imamo informaciju da je, za sada, samo Srbija, ratifikovala u svom parlamentu zakone o potvrđivanju četiri sporazuma potpisana od strane ove tri zemlje. Jedan od tih sporazuma koji je potvrđen jeste “Zakon o potvrđivanju sporazuma o saradnji u veterinarskoj, fitosanitarnoj i oblasti bezbednosti hrane i hrane za životinje na zapadnom balkanu”, koji sam ja komentarisala baš u kontekstu prijetnje za građane sa aspekta bezbjednosti hrane”, pojašnjava Daković za UPA portal.

Fitosanitarni sertifikat

Sastavni dio predmetnog sporazuma je, kako dodaje, lista bilja, biljnih proizvoda i drugih objekata koje mora pratiti fitosanitarni sertifikat, dogovoren i usaglašen između strana.

“Mislim da je potrebno, a radi razumjevanja građana, prethodno malo pojasniti sistem bezbjednosti hrane u kontekstu međunarodne trgovine. Zato ću pokušati, ukratko da to pojasnim, kako bi mogli razumjeti uopšte potrebu za saradnjom u oblasti bezbjednosti hrane.  Sistem bezbjednosti hrane je izuzetno kompleksan, ali koncept cijelog sistema jeste da se proizvede bezbjedna i zdrava životinja i biljka, kao sirovina za proizvodnju bezbjedne hrane. Čitav taj proces proizvodnje hrane se sprovodi po jasno i precizno propisanim pravilima veterinarske i fitosanitarne politike, kao i politike bezbjednosti hrane. Dodajem da se ove politike, u kontekstu EU integracija, pregovaraju kroz Pregovaračko poglavlje 12, koje je ujedno i najobimnije pregovaračko poglavlje EU legislative, koje obuhvata više od 5.000 propisa”, objašnjava Daković.

Aspiranti za EU usklađuju sisteme kao Unija

Prema njenim riječima, svaka od zemalja je u obavezi da uspostavi sistem bezbjednosti hrane, koji će osigurati da potrošači hrane konzumiraju bezbjednu hranu. U kontekstu EU integracija, kako dodaje, svaka od zemalja članica uspostavlja sistem bebjednosti hrane, koji je jedinstven za sve zemlje, u skladu sa propisima EU.

“Zemlje koje imaju aspiracije za članstvo u EU ili one koje žele da plasiraju svoje proizvode na tržište EU, takođe imaju obavezu da u svojim zemljama uspostave sistem bezbjednosti hrane, koji je identičan EU. Uspostavljeni sistem bezbjednosti hrane je predmet inspekcije Evropske komisije. Cilj je zaštita potrošača, odnosno svih građana EU, koji su na ovaj način sigurni da konzumiraju bezbjednu hranu, bez obzira u kojoj od zemalja je proizvedena. Zbog toga u okviru EU možemo govoriti o jedinstvenom tržištu, kada je hrana u pitanju, iako u kontekstu veterinarske i fitosanitarne politike i tu postoje izuzeci. Na primjer, kada se pojavi neka bolest životinja, kao što je na primjer bolest afričke kuge svinja, zabranjuje se promet svinja i porizvoda od svinja iz tih zemalja gdje se pojavila bolest u druge zemlje EU”, navodi Daković.

Kada je u pitanju međunarodni promet, nastavlja Daković, svaku pošiljku životinja, hrane životinjskog porijekla i određenog bilja, prati veterinarski, odnosno fitosaniatarni sertifikat.

“U ovom setrifikatu su napisani uslovi pod kojima je pošiljka proizvedena i kojima se garantuje bezbjednost pošiljke za zemlju koja uvozi tu pošiljku. Ti sertifikati su izjave o uslovima za promet, koji se usaglašavaju među državama koje učestvuju u međunarodnom prometu. Prilikom opremanja pošiljke za izvoz, za svaku pojedinačnu pošiljku, veterinarski, odnosno fitosanitarni inspektor, popunjava sertifikat, kontrolišući pošiljku i garantujući da su ispunjeni uslovi definisani između zemlje izvoznice i zemlje uvoznice”, kaže Daković.

Sa druge strane, kako dodaje, takođe, veterinarski, odnosno fitosanitarni inspektor, zemlje uvoznice, na graničnom inspekcijskom mjestu, vrši pregled pošiljke.

“Taj pregled obuhvata: pregled dokumentacije, odnosno da li pošiljku prati adekvatan sertifikat i da li je inspektor iz zemlje izvoznice garantovao sve uslove proizvodnje onako kako je to usaglašeno između dvije zemlje. Zatim, granični isnpektor vrši identifikacioni pregled pošiljke, odnosno utvrđuje da li roba odgovara onome što je napisano u sertifikatu. Zatim i fizički pregleda pošiljku. Recimo, utvrđuje da li ima nekih simptoma bolesti u slučaju životinja i bilja ili u slučaju hrane, da li ima izmjene strukture proizvoda, je li u roku trajanja, da li je došlo do prekida hladnog lanca, pa su se neki proizvodi otopili i slično. Na kraju, ukoliko ima bilo kakvu sumnju u predmetnu pošiljku, istu uzorkuje i daje uzorak na laboratorijsku analizu. Ukoliko bilo koja od navedenih kontrola inspektora utvrdi da nešto sa pošiljkom nije u skladu sa usaglašenim uslovima, za istu se zbaranjuje stavljanje na tržište zemlje uvoznice i ista se vraća zemlji iz koje je došla”, ističe naša sagovornica.

Samo CG radi na zatvaranju poglavlja 12

U kontekstu EU integracija, kako navodi, važno je naglasiti da samo Crna Gora od svih zemalja Zapadnog Balkana radi na zatvaranju pregovaračkog poglavlja 12, od 2016. godine, što znači da je transponovala i implementira EU propise sistema bezbjednosti hrane. Pregovore u ovom poglavlju nije otvorila Srbija, još uvijek, a za ostale zemlje Zapadnog Balkana je jasno da uopšte nijesu ni otpočele pregovore sa EU.

“Isto tako je važno naglasiti da zemlje Zapadnog Balkana međusobno manje ili više intenzivno trguju, dominantno u skladu sa povjerenjem koje međusobno imaju u sistem bezbjednosti hrane uspostavljen u svakoj od zemalja. Pa tako, na primjer, Crna Gora i Srbija trguju živim životinjama, ali ne trguju ni jedna ni druga živim životinjama iz Albanije ili Kosova. Čak i u slučaju Bosne i Heregovine, ova trgovina se odvija pod posebnim i izuzetno strogo kontrolisanim uslovima, slično kao i sa Sjevernom Makedonijom”, kaže Daković, uz konstataciju da je sve gore navedeno bilo neophodno pojasniti, kako bi bilo moguće uopšte komentarisati „sporazum o saradnji u veterinarskoj, fitosanitarnoj i oblasti bezbednosti hrane i hrane za životinje na zapadnom Balkanu“, koji je potpisan kroz inicijativu Open Balkan.

“Bojim se da je mnogo problema u tom sporazumu i za zemlje potpisnice, a za Crnu Goru, kao zemlju koja zatvara Pregoračko poglavlje 12, on apsolutno nije prihvatljiv i nije u skladu sa našim zakonodavnim okvirom u oblasti bezbjednosti hrane, veterine i fiotsanitarnoj oblasti. U članu 3 predmetnog sporazuma je definisano da će nadležni organi zemalja vršiti fizički pregled pošiljki koje podliježu pregledu veterinarskog i fitosanitarnog inspektora na mjestu odredišta, odnosno carinskom terminalu, što je u suprotnosti sa Crnogorskom i EU legislativom. Vetrinarski i fitosanitarni inspektori, zaduženi za uvoz su granični inspektori. Oni moraju imati posebne objekte, takozvana granična inspekcijska mjesta, na kojima vrše pregled pošiljki. Biljke, životinje i hrana životinjskog porijekla, koja je predmet pregleda ovih inspektora može da prenese bolesti ili unese u zemlju štetne organizme, koji potenijalno mogu dovesti do uništenja poljoprivredne proizvodnje zemlje uvoznice, ali u nekim slučajevima mogu i ugroziti zdravlje građana”, objašnjava Daković. Zbog toga, kako ističe, EU na svim granicama unije ima ovakva granična inspekcijska mjesta, opremljena pod posebnim uslovima. Evropska komisija odobrava svaki od ovih objekata, utvrđujući da su ispunjeni uslovi za kontrolu uvoza u EU.

“Crna Gora ima jedan ovakav objekat u Luci Bar i kroz IPA su odobrena sredstva za izgradnju još tri: na Aerodromu Podgorica, granični prelaz prema Albaniji i Kosovu. Dakle, Evropska komisija finansira izgradnju graničnih inspekcijskih mjesta na budućim granicama Evropske unije, kako bi zaštitila bezbjednost hrane na svojoj teritoriji”, ističe Daković.

Ostale zemlje ZB nisu uskladile legislative sa EU

Drugi značajan problem sporazuma je, kako navodi sagovornica UPA portala, sadržan u članu 2, kojim se međusobno priznaju laboratorijske analize, koje bi trebalo da prate pošiljke i kojim se odmah u drugom stavu daje prelazni period Albaniji da usaglasi svoje metode laboratorijskih analiza.

“Opet trebamo poći od procesa integracija u EU, jer evropska legislativa propisuje značajan broj metoda za analize bezbjednosti hrane, koje je usaglasila i Crna Gora, ali ne i ostale zemlje Zapadnog Balkana. Metode laboratorijskih analiza bi morale biti usaglašene, kao i vrijednosti parametara, odnosno kriterijuma za bezbjednost hrane, koji se ispituju. Vrlo često se u praksi dešavalo da se pošiljke vrate iz razloga što nemamo iste parametre bezbjednosti definisane propisima nacionalnih zakonodavstava. Nemoguće je upoređivati različite stvari. Dodatni problem je što su se sporazumjeli da analize koje prate pošiljku trebaju biti prihvaćene kao mjerodavne, što znači da uvoznica nema mogućnost da ih provjeri. Intersantno je i to što se u članu 6 dogovara prihvatanje laboratorijskih analiza ne starijih od četiri mjeseca. Da li možete pretpostaviti šta sve može kontaminirati hranu za četiri mjeseca? Iako je u pitanju manje rizična hrana neživotinjskog porijekla, za četiri mjeseca postoji mogućnost raznih kontaminacija, makar zbog načina čuvanja iste”, ističe Daković.

Zanimljivo je, kako navodi, i da će prema članu 9 zemlje uvoznice u slučaju utvrđivanja neusaglašenosti, o tome obavještavati zemlju izvoznicu i preduzimati mjere u skladu sa propisima svoje zemlje.

“Takođe, u članu 10 je definisano da će sporove nastale po sporazumu rješavati nadležni organi zemalja. Uprave za veterinu, fitosanitarne poslove i bezbjednost hrane zemalja su nadležne za sprovođenje politika, usaglašavanje uslova prometa nadzor tržišta, ali nikako ne mogu rješavati sporove među zemaljama. To može rješavati samo sud i to po međunarodni, obzirom da je u pitanju međunarodni sporazum”, jasna je Daković.

Ona ističe da predmetni sporazum nije nešto što Crna Gora uopšte može razmatrati za potpisivanje, obzirom da nije u skladu sa zakonodavnim okvirom naše zemlje.

“Isto tako mislim da nije u skladu sa sistemom bezbjednosti hrane zemalja potpisnica, o čemu govori i čekanje na ratifikaciju, ali to je već nešto o čemu ne treba mi da razmišljamo”, poručuje Daković.