PORODIČNO NASILJE I NASILJE NAD ŽENAMA POJAVA O KOJOJ SE ĆUTI, TEK PONEKAD SE ZGROZIMO NAD POSLJEDICAMA

Porodično nasilje i nasilje nad ženama postala je žalosna svakodnevnica i od dijela institucija i društva prećutno prihvatljiva, smatraju u Crnogorskom ženskom lobiju.
“Koliko je tek slučajeva nasilja nad ženama i đecom koja se nikad ne prijave ili nam prijave, ispričaju svoju priču i ćute radi: “mira u kuci”, da dijete ima oca pa i nasilnoga, da sredina ne sazna da đeca biju roditelje… Ćutati treba čak i ako se primjete incestne namjere ili se incest desi, ćutati je poželjno i kada žene i đeca trpe psihičku, fizičku, emotivnu, ekonomsku, seksualnu torturu jer “proci će, nije on takav, neko ga je ili nešto razbijesnilo”, poručila je Aida Petrović.
Kako navodi, nisu krive one koje ćute, jer im se od malih nogu spočitavala njena manje bitna uloga u porodici i društvu i njegova važna uloga u porodici i društvu.

“Svu tu patrijarhalnu, ponižavajuću, stereotipnu i diskriminišuću ulogu žene u porodici i društvu spremno je dočekao veći dio društva, podržao/va i nastoji uz institucionalno (ne)činjenje vratiti žene isključivo u okrilje privatne, porodične sfere jer valja biti i dokazati se kao “dobra supruga a nadasve majka” i konačno to je žensko “prirodno okruženje”, van toga je diskutabilno”, smatra Petrović.
Sistem, kako dodaje, nije adekvatno i pravovremeno odgovorio na porodično nasilje i nasilje nad ženama uopšte, jer nisu htjeli, znali ili to nisu prepoznali kao narastajuci problem.

“Čak i poslije učestalih femicida za institucije i društvo nije se upalio “alarmni sistem” da pojavi nasilja nad ženama mora pristupiti ozbiljno i preventivno i rad usmjere na njegovom suzbijanju i eliminaciji”, poručuje Petrović.