ISPOVIJEST UKRAJINSKOG TINEJDŽERA: 90 DANA RUSKOG ZATVORA- MUČENJE, STRAH I KRV
Prvog dana u ruskom zatvoru, 16-godišnji Ukrajinac Vlad Burjak je rekao da je čuo bolne vriske drugih zatvorenika. Vlad je u zatočeništvu proveo 90 dana i svakog trenutka se pitao samo jedno – da li je on sljedeći.
Burjaka, sina visokog ukrajinskog zvaničnika, kidnapovali su ruski vojnici dok je početkom aprila pokušavao da pobjegne iz svog rodnog grada Melitopolja.
Ali njegova priča je drugačija od mnogih jer je Vlad ipak uspio da se vrati kući.
Njegovo oslobađanje daje tračak nade u mračnom vremenu kroz koje prolaze Ukrajinci. Sa ratom koji traje već 20 nedjelja, brutalne borbe se nastavljaju duž linija fronta u istočnom dijelu Ukrajine. U ruskim raketnim napadima svakog dana strada sve više civila, kažu ukrajinski zvaničnici, a optužbe za zločine se gomilaju. Mnogi od hiljada nestalih nikada se više ne pojavljuju, što predstavlja ogroman izazov za istražitelje ratnih zločina, prenosi Vašington post.
Vladov slučaj otvara rijedak prozor u iskustvo Ukrajinaca koji su još uvijek zatočeni na teritoriji koju je okupirala Rusija, u objektima nedostupnim međunarodnim posmatračima i nezavisnim novinarima.
Vlad je nakon 90 dana provedenih u ruskom zatvoru dao intervju za Vašington post.
Prema riječima tinejdžera i njegovog oca Olega Burjaka, ruske trupe su Vlada odvele u zatvor Vasilovki u gradu u okupiranom djelu Zaporoške gubernije na jugoistoku zemlje. Prvih nekoliko dana držali su ga u samici. Dok je sjedio u zatvorskoj ćeliji, nije mogao da shvati šta se desilo.
“Zašto sam na ovom mjestu i kada ću se vratiti kući”, mislio je. Ali početni šok se pretvorio u teror.
Manje od nedjelju dana nakon što je stigao u zatvor, Vlad je rekao da je muškarac u ranim dvadesetim godinama prebačen u istu ćeliju.
“Čuo sam kako mladića tuku i prže strujom, a mučenje je ponekad trajalo i po tri sata”, rekao je.
Ubrzo nakon toga, on je rekao da više ne može da izdrži. Radije bi “napustio ovu zemlju nego da nastavi da bude mučen“, rekao je tinejdžeru. Imao je posljednju želju, da Vlad ispriča svoju priču.
Vlad je rekao da je mladić tada posegnuo za poklopcem konzerve i da je presekao svoj zglob. Tinejdžer je sjedio pred njega, držaći za ruku dok je umirao. Ali prije nego što je uzeo posljednji dah, rekao je Vlad, došao je stražar koji je pozvao doktora. Vlad nikada nije saznao da li je taj čovjek preživio.
Ukrajinske grupe za ljudska prava kažu da je Vladovo svjedočenje u skladu sa tvrdnjama drugih žrtava koje su puštene. Ističu da je mučenje uobičajena praksa. UN su takođe prijavile nekoliko slučajeva da ruski vojnici muče civile i vojne zatvorenike. Rusija negira pomenute optužbe.
Poslije ove užasne epizode, Vlad se ponovo našao sam u ćeliji
Da bi mu brže prošlo vrijeme, dane je ispunjavao obavezama – spremanjem hrane, čitanjem, ali i spavanjem. Rekao je da je bio primoran da čisti prostoriju u kojoj su mučeni drugi zatvorenici, gdje se nalazio medicinski materijal natopljen krvlju.
“Nisam imao osjećaja šta radim. Ponašao sam se kao da se ništa nije desilo. Nisam pokazivao agresiju, tako da nisu ni oni prema meni”, rekao je. Bez obzira na to što je svjedočio užasu, Vlada nisu dirali.
“Bio sam izuzetno uplašen, bio sam šokiran. Kao da je sve u meni izgorjelo”, rekao je.
Kod kuće, Vladov otac je bio angažovan da pronađe svog sina. Kao načelnik Zaporoške regionalne vojne uprave, Oleg Burjak se oslanjao na svoje vladine veze, očajnički želeći da uspostavi razmjenu zatvorenika. Ništa nije uspjevalo.
