FASCINANTNE ČINJENICE I ZANIMLJIVOSTI O TJELOHRANITELJIMA
Biti tjelohranitelj je sinonim za opasnost i dokle god postoje vladini zvaničnici, VIP estradne ličnosti kao i ljudi u problematičnom okruženju ili situacijama kojima je potrebna zaštita, tjelohranitelji su tu da pruže sigurnost i spokoj. U prevodu, ako ih angažujete, vi ih plaćate da prime metak koji je namenjen vama, i složićete se da takav posao nikada ne može biti dovoljno plaćen, jer ljudski život nema cijenu.
Donosimo vam nekoliko zanimljivosti o ovoj profesiji.
Hitlerov tjelohranitelj
Rochus Misch je bio je jedan od ličnih tjelohranitelja Adolfa Hitlera tokom Drugog svjetskog rata, u stvari, bio je posljednja osoba koja je bila prisutna u bunkeru gdje su Hitler i njegova djevojka izvršili samoubistvo. Miš je bio veoma blizak Fireru, tvrdeći da mu je Adolf 1942. dao velikodušan svadbeni poklon od 1.000 maraka i 40 boca vina. Miš je rekao da je bio prisutan tokom „julske zavere“ 1944. za atentat na Hitlera i da je bio u bunkeru kada su Adolf i njegova nova nevjesta Eva Braun izvršili samoubistvo. Poslednji preživjeli iz Hitlerovog bunkera smrti, Miš je umro, ne tako davne, 2013. u 96. godini.
Odgovornosti
Rad tjelohranitelja jedan je od onih poslova za koje javnost smatra da vrvi od uzbuđenja. Tjelohranitelj je uvijek u pripravnosti, spreman da zgrabi pištolj i bori se da odbrani svoje štićenike. Međutim, ukoliko se često poziva na nasilje i konstantno ulazi u sukobe, vjerovatno je da svoj posao i ne radi baš dobro. Odlika dobrog tjelohranitelja zahtijeva ispunjavanje obimnih zadataka „u tišini“, hitne reakcije na nepredviđene situacije i poštovanje strogog protokola.
Na primjer, ako je pripadnik službe obezbjeđenja pozvan da bude vozač, njegova jedina odgovornost je da ostane za volanom, šta god da se dešava van automobila. Njegov posao je da zapamti glavne rute, alternativne puteve u slučaju nužde i lokaciju sigurnih kuća. Savjetuje mu se da rezervoar za gas bude pun i da automobil uvek radi u praznom hodu u slučaju da je potreban brzi bijeg. Iako ovo može izgledati kao rad samo proslavljenog taksiste, sve je to sastavni dio brze evakuacije.
Al Kaponeov brat
Al Kapone je rođen u velikoj italijanskoj porodici koja je brojala devetoro dece. Njegova dva brata pridružila su mu se na mračnoj strani, ali je njegov treći brat Džejms Hart krenuo potpuno drugim putem. Džejms je otišao od kuće kao tinejdžer i učestvovao u Prvom svjetskom ratu. Nakon toga je promijenio ime u Ričard Hart (po zvijezdi vesterna Vilijama Harta), vjerovatno da bi se distancirao od svog starijeg brata Ala, koji je već počeo da stiče izuzetno lošu, reputaciju u Njujorku.
Ironija života: u odnosu na svog brata Ala, postao je federalni agent u Nebrasci. Kasnije ga je angažovao Biro. U leto 1927. godine, Hart je, zajedno sa drugim zakonskim radnicima, određen kao tjelohranitelj predsjednika Kalvina Kulidža i njegove žene. Ironija sudbine je gotovo nevjerovatna – jedan brat je štitio predsjednika Sjedinjenih Država u vrijeme kada je drugi vodio najozloglašeniji zločinački sindikat u Americi.
Trevor Reed Jones
Za veliku većinu tjelohranitelja biće najlakše prokrčiti put kroz gomilu paparaca i obožavatelja koji se bore za autogram, ali mogućnost opasnosti uvijek postoji. Iz mase uvek vreba neka opasnost. Malo ko može da svjedoči o žrtvama koje je podnio Trevor Ris-Džons – tjelohranitelj egipatskog nasljednika Dodija Fajeda. 31. avgusta 1997. i princeze Dajane.
Evo jedne situacije: Džons se vozio u Mercedes-Benzu sa štićenicima Dodijem Fajedom, princezom Dajanom i vozačem Henrijem Polom. Automobil je išao brzinom od 100 kilometara na sat pokušavajući da izbjegne paparace i naglo udario u zid. Niko od putnika nije bio vezan pojasom.
Fajed i Pol su stradali na licu mjesta, a Dajana je ubrzo posle toga podlegla teškim unutrašnjim povredama. Kako je Ris-Džons uopšte preživio je čudo moderne medicine. Iako je vazdušni jastuk u Mercedesu eksplodirao, Trevorovo lice je bilo smrskano. Prema dr Luku Čihani, plastičnom hirurgu, „Nikada nismo vidjeli ovakav slučaj. Sve kosti su zgnječene. Njegov profil je bio potpuno ravan.” Njegova rođena majka ga je prepoznala samo po ožiljcima na nogama. Bilo je potrebno 11 i po sati da se izvrši prva operacija vraćanja Ris-Džonsovog lica, vraćajući mu oblik sa više od 30 titanijumskih ploča i šrafova.
Volter Tompson
Vinston Čerčil bio je u žiži javnosti tokom Drugog svjetskog rata, ličnost koja se najviše izlagala objektivima kamera i imala najviše fotografija. Prilikom pregleda medijskog materijala, često se u pozadini može vidketi strog i izuzetno ozbiljan čovjek kremenih očiju. Taj čovek je bio Volter Tompson, Čerčilov lični tjelohranitelj. Tompson je služio Čerčilu dva mandata, ukupno 18 godina, od 1921. do 1945. godine.
Malo je ljudi koji su nosili veći teret na leđima od Vinstona. Tokom 1920-ih, kada je bio državni sekretar za kolonije (a samim tim i zadužen za Irsku), postao je meta IRA-e. Tokom Drugog svjetskog rata, kada je služio kao premijer, nudile su se nagrade za njegovu glavu bilo kome i bilo kojoj organizaciji ili grupi. Godine 1940. pored toga njegov vjerni tjelohranitelj Tompson odbranio ga je i od ljubavnice francuskog premijera Pola Renoa koja je pokušala da ga ubije.
Posle nervnog sloma koji je doživio, propalog braka i penzionisanja, dobio je medalju Britanske imperije a nešto kasnije napisao je uspješnu autobiografiju sa detaljima o svojim avanturama.
