Analize

Šta se dešava sa ruskim špijunama?

Svaki put kada je neka tajna agencija u glavnim naslovima, nešto čudno se dešava. To je svakako slučaj sa ruskom vojnom obavještajnom službom, poznatoj po svojoj skraćenici, GRU, piše Radio Slobodna Evropa.

Britanske obavještajne službe identifikovale su dva agenta za koje se sumnjiči da su iz GRU-a kao krivce za trovanje nervnim agensom bivšeg ruskog špijuna Sergeja Skripalja i njegove ćerke u Salisburiju u martu, što je pokrenulo lančanu reakciju otkrića o jednom od muškaraca, identifikovanom kao pukovnik GRU-a Anatolij Čepiga (Anatoli Chepiga) i njegovom mogućem učešću u sukobu u istočnoj Ukrajini i atentatu na čečenskog komandanta pobunjenika Abdulvahidau Edelgirijeva 2015. godine u Ankari.

Vlasti u Holandiji 4. oktobra objavile su informacije o navodnoj operaciji GRU-a u toj zemlji čiji je cilj bio hakovanje i ometanje međunarodnih organizacija, uključujući Organizaciju za prevenciju hemijskog oružja (OPCV) i holandsku istragu o obaranju putničkog aviona kompanije Malaysia Airlines u zoni sukoba u istočnoj Ukrajini.

Najkarakterističnije smiješan dokaz za to je bio taksi račun koja pokazuje da je jedan od ljudi otišao na moskovski aerodrom direktno iz štaba GRU-a.

Osim toga, osumnjičeni ruski agenti su u posljednjih nekoliko mjeseci uhapšeni u Norveškoj, Estoniji, Grčkoj i Crnoj Gori.

Izbačeni iz koloseka?

Pišući za The Guardian 5. oktobra, dopisnik iz Moskve Andrju Rot (Andrew Roth) nazvao je događaje “neprijatnim”.

“Razotkrivanje nekoliko uzastopnih evropskih operacija trebalo bi da pokrene pitanja o tome da li je ruska vojna obavještenost namerno provokativna ili je jednostavno izbačena iz kolosjeka,” napisao je Roth.

Ruski mediji koje kontroliše država i koji su prijateljski nastrojeni prema državi su podrobno izvijestili o poricanjima o bilo kakvom državnom učešću u navodnim incidentima i zajednički su ih nazvali kao novi talas “spymania” (špijunska manija).

Noćni izvještaj Vijesti od 5. oktobra je bio tipičan, tvrdeći da su nove optužbe bile i “izgovor” za nametanje novih, već planiranih sankcija protiv Rusije i nastojanja da se ujedini podijeljeni Zapad u trenutku očekivanog povlačenja Ujedinjenog Kraljevstva iz Evropske unije.

Ali, u potrazi za drugim objašnjenjima i otkrićima, neki posmatrači su spekulisali da je GRU potkopala druga ruska agencija za bezbjednost, kao što je Spoljna obavještajna služba (SVR) ili Federalna služba sigurnosti (FSB).

Prema takvom mišljenju GRU je imao finansijsku, ali i korist po pitanju prestiža od uvjerenja Kremlja da se Rusija nalazi u hibridnom sukobu sa Zapadom, a druge sigurnosne agencije žele biti više uključene.

“Čuo sam mnoge teorije zavere da je ovo borba između FSB-a i GRU-a, ali to je nemoguće,” izjavio je za “Current Time TV“ Roman Dobrohotov, urednik The Insidera, ruske publikacije koja je u saradnji sa istraživačkom grupom Bellingcat objavila većinu nedavnih otkrića.

“Radi se samo o tome da ljudi pokušavaju da racionalizuju sve ovo-oni misle da to stvarno ne može biti toliko apsurdno. Ali, prije svega, postoji poznata maksima da nikada ne treba koristiti zavjeru kako bi objasnili nešto što se može objasniti nekompetentnošću. I ova maksima važi za Rusiju još više nego za bilo koju drugu zemlju.”

Dobrohotov je napomenuo, na primjer, da su njegova istraživanja nedavno otkrila da je agent GRU-a preko Western Uniona poslao novac grupi u Srbiji koja je bila zadužena za realizaciju državnog udara u susjednoj Crnoj Gori. I on je koristio adresu GRU-a na nalogu za isporuku.

Vladimir Frolov, politički analitičar za koga se vjeruje da je bio ruski obavještajac koji je bio zadužen za ozloglašenog dvojnog agenta FBI-ja Roberta Hansena (Robert Hanssen), iznio je sličan stav za sajt Republic.ru.

“Naravno da nije bilo pokušaja ruskih specijalnih službi da nekako “podriju GRU ” plasiranjem informacija u medijima o vojnim špijunama,” napisao je on.

Ovo je popularan mit. Ruske specijalne službe su u jakoj konkurenciji jedni sa drugima, ali niko neće rješavati pitanja kroz izdaju ili odavanjem državnih tajni.

Vojničko razmišljanje

Dio objašnjenja za propuste GRU-a može biti u prirodi same organizacije. To je velika vojna operacija koju na kraju kontroliše ministar odbrane Sergej Šojgu, jedan od najbližih i navodno politički ambicioznih prijatelja predsjednika Vladimira Putina i načelnika Generalštaba Valerija Gerasimova, koji je postao oličenje ruske doktrine “hibridnog rata”.

“Pošto je Šojgu ambiciozan, on povećava operacije GRU-a u inostranstvu kako bi Ministarstvo odbrane postalo veći igrač u ruskoj spoljnoj politici,” rekao je za The Telegraph u septembru ruski bezbjednosni analitičar Andrej Soldatov.

Mark Galeoti (Mark Galeotti), nerezidentni saradnik Instituta za međunarodne odnose u Pragu i stručnjak za organizovani kriminal i bezbjednosne snage u Rusiji, napisao je u julu da GRU izlazi iz dugogodišnjeg perioda straha koji je izdržao pod bivšim ministrom odbrane Anatolij Serdukov.

Njegovi budžeti su u porastu, samopouzdanje je visoko a njegova uloga u međunarodnim operacijama odražava njegovo relativno agresivno, vojničko razmišljanje, gdje je ostvarivanje misije važnije od izbegavanja rizika.

Novinar Dobrohotov kaže da se kroz brzo širenje agende GRU-a djelimično mogu objasniti trenutni sramotni propusti.

“Mislim da to ima veze sa kadrovskim pitanjima i da nema novca za pravilnu obuku ljudi,” izjavio je on za “Current Time”, TV servis kojim emituje RSE u saradnji sa VOA.

Oni nemaju dovoljno resursa, oni pošalju iste agente, koji su već iznevjerili zemlju, na nove zadatke po drugi put. Čini se da je to haos, jedan nered. Cijeli svijet je naučio reč ‘novičok’. Sada je vrijeme strancima da nauče riječ ‘bardak’ [nered]. To je najbolji opis onoga što se dešava.”

Čini se da je agencija, kao i Ministarstvo odbrane, imala problema da se uhvati u koštac sa obimnom količinom informacija koje su javno dostupne na Internetu. Kada je Kremlj 2014. negirao učešće u sukobu u istočnoj Ukrajini, istraživači u Bellingcatu i drugde nisu imali poteškoća u pronalaženju fotografija na društvenim mrežama koje su objavili ruski vojnici u kojima su hvalili svoje aktivnosti u Ukrajini.

Korišćenjem otvorenih izvora, Bellingcat je uspio da poveže priču o obaranju putničkog mlaznog aviona MH17 u julu 2014. godine, koja se bavila različitim, često kontradiktornim teorijama koje je izlagalo rusko Ministarstvo odbrane.

Vrh ledenog brega?

Drugi posmatrači, međutim, nisu toliko sigurni da teorija o nekompetentnosti u potpunosti objašnjava situaciju. Posljednjih godina Kremlj je čini se usavršio taktiku izbacivanja mase teorija i navodnih dokaza i nespretnih priča kao načine zbunjivanja informativnog prostora i preusmeravanja pažnje.

Na primjer, 1. oktobra, dnevni tabloid sa velikom cirkulacijom Komsomolskaja Pravda, vjerovatno najuticajniji ruski list, objavio je intervju sa anonimnim “univerzitetskim instruktorom” koji navodno poznaje navodnog agenta GRU u slučaju Skripalj koji je poznat kao “Aleksandr Petrov.”

Petrov je, kako je rekao neidentifikovani izvor, biznismen povezan sa Kremljom koji visoko rangirane zvaničnike snabdijeva sa “čudesnim suplementima” koji nisu dostupni u Rusiji.

Neki komentatori su i bili upozoreni na uobičajenu praksu KGB-a iz sovjetskog doba o slanju signala za zastrašivanje svojim metama. Ruski aktivista za prava i bivši sovjetski disident Viktor Davidov objavio je na Facebooku da je napustio Moskvu prije četiri godine, nakon što se jednog dana vratio kući i pronašao na podu svog stana djelova žice i rastopljenog kalaja.

“Neko je instalirao opremu za prisluškivanje i to [namjerno] na prljav način,” napisao je on.

U tom kontekstu, Kremlj je mogao vidjeti otkrivanje svojih prekomorskih napora ne kao slabost, već kao dokaz njegove višestruke aktivnosti. Vrh ledenog brega, tako da to nazovemo.

Dopisnik New York Times-a Elen Beri (Ellen Barry) pomenula je ovu ideju u postu na Tviteru 5. oktobra.

“Mnogi govore danas o nekompetenosti GRU-a, ali je takođe istinito da su dobili neograničen broj sličnih operacija na neodređeno vrijeme, a da nisu uhvaćeni,” napisala je Beri.

M P

Povezani članci: