TAJNA PUTINOVOG BUNKERA: INVAZIJA NA UKRAJINU KOVALA SE U UMOVIMA ČETVORICE PRIJATELJA, INSAJDERI OTKRIVAJU KAKO JE SVE POČELO

Početkom 2020. jedini ljudi u Putinovom najužem krugu bili su njegovi najstariji, najpouzdaniji i – tragično za Rusiju i Ukrajinu – najradikalniji i najparanoičnije pristalice. Invazija na Ukrajinu kovala se u umovima moćnika iz sovjetske ere, koji su je zagovarali i planirali, prije svega, kao preventivni napad za spašavanje Rusije od navodno nadolazeće strateške prijetnje sa Zapada.

Četiri čovjeka, od kojih su trojica bili bivši ili sadašnji direktori Federalne sigurnosne službe (FSB), imali su centralnu ulogu u vođenju Rusije u rat. Uz predsjednika taj uži krug činili su Nikolaj Patrušev, Putinov kolega iz KGB-a iz 1975., i šef moćnog ruskog Vijeća sigurnosti koji je tokom godina stekao renome Putinovog ličnog špijuna, potom Putinov stari kolega sa Univerziteta  u Sankt Peterburgu i šef FSB-a Aleksandar Bortnikov te ministar odbrane Sergej Šojgu.

Patrušev i Bortnikov bili su glavni pokretači, dok je Šojgu oko svega ipak donekle oklijevao.

Dio je to vrlo zanimljive i detaljne istrage oko početka ukrajinskog rata koju je –  od hodnika Kremlja do rovova Mariupolja – sproveo nagrađivani novinar i analitičar Oven Metjus.

On je boravio u Moskvi više od 25 godina i izgradio je ogromnu mrežu kontakata koji su radili u Putinovoj administraciji, bezbjednosnim službama, oružanim snagama i propagandnoj mašineriji. Britanski The Times objavio je izvod iz njegove intrigantne knjige „Overreach: The Inside Story of Putin‘s War Against Ukraine“ u kojoj opisuje moć, paranoju i tri prijatelja koji zajedno spletkare s predsjednikom Ruske Federacije Vladimirom Putinom. Metjus je razgovarao s nizom insajdera kako bi filigranski precizno posložio što se događalo u političkom odbrojavanju do početka rata.

Ukrajina je bila tek bojno polje gdje su interesi dvije bivše supersile trebali doći u direktni sukob; mjesto koje je Putinov najbliži krug locirao za hiljadugodišnju bitku između dviju strana.

“Ukrajina ne postoji. To je granica Amerike i Rusije“ – rekao je Viktor Zolotov, Putinov bivši tjelohranitelj koji sada vodi rusku Nacionalnu gardu, Alekseju Venediktovu, glavnom uredniku radijske stanice Eho Moskve.

Autor navodi kako je to takođe bitka za budućnost Rusije i uticaj političkih klanova koji su željeli osigurati da njihova moć preživi kraj Putinovog mandata kao predsjednika. Ideologiju kasnog putinizma kreiraju ljudi koje je formirao KGB-a iz Brežnjevljeve ere.

Putinov 70 rođendan

Putin je prošlog mjeseca napunio 70 godina, što je tri godine više od prosječnog životnog vijeka ruskog muškarca. Za Putinove jastrebe to je takođe bio signal kako preostaje sve manje vremena za nagovaranje predsjednika da se konačno riješi pitanje “zapadne agresije”. Zato je, po njihovom mišljenju, bilo potrebno napasti Ukrajinu.

Izvor iz ruskog vrha potvrdio je  kako se sredinom ljeta 2021. u Putinovom najbližem okruženju stvorila kritična masa za donošenje odluke o potrebi odlučnog vojnog udara. Pritom format ove vojne operacije, tada nije bio određen. Do ljeta Patrušev i Bortnikov donijeli su čvrstu odluku o invaziji. Preostalo je samo okupiti potrebne snage i uvjeriti glavnog donosioca odluke u Rusiji – Putina – da pokrene operaciju. U isto vrijeme većina ruske elite nije znala ništa o planovima za pokretanje rata velikih razmjera i doživljavala je događaje koji su mu prethodili kao običan Putinov blef.

Sivi kardinal

Tokom dvije decenije Putinove vladavine titula “sivog kardinala” odnosno moćnog donosioca odluka ili savjetnika koji djeluje iza kulisa Kremlja pridavana je nekoliko istaknutih osoba. Ta je titula na kraju ispravno pripala  Nikolaju Patruševu koji je u kontinuitetu u Putinovu najužem krugu od kasnih devedesetih.

Njih su se dvojica upoznali kao mladi vojnici u lenjingradskom KGB-u, ali kako se prisjetio jedan bivši general-bojnik KGB-a, koji je služio u Londonu tokom osamdesetih, Putin je tada bio sivi moljac, niko i ništa. Njegova karijera u KGB-u bila je potpuno osrednja. Patrušev, a ne Putin, bio je KGB-ova zvijezda u usponu osamdesetih. Krajem devedesetih, međutim, uloge njih dvojice su zamijenjene, ali Putin nije zaboravio svoje stare kolege iz Lenjingrada.

Kako se Putinov meteorski uspon nastavio promaknućem za sekretara Vijeća sigurnosti, napustio je svoje staro mjesto u FSB-u koje je  preuzeo Patrušev. U avgustu 1999. uoči Nove godine, u noći kad je Boris Jeljcin iznenada objavio da će ga Putin zamijeniti kao vršitelj  dužnosti predsjednika, Patrušev i Putin su sa svojim suprugama odletjeli u Čečeniju kako bi pojačali ‘moral ruskih vojnika‘, ispijajući šampanjac dok su letjeli u helikopteru iznad borbene zone. Kako piše Metjus, Putin se našalio pred grupom veterana KGB-a nakon izbora 2000. kazavši kako je “specijalna operacija preuzimanja najviših ešalona vlasti bila uspješna”, prenosi Slobodna Dalmacija.

Kasnije te godine Patrušev je rekao da su sigurnosne službe rusko neoplemstvo. Putin ga je 2008. imenovao za sekreara Vijeća sigurnosti. Petrušev je uvijek bio jedan od najpričljivijih i najistaknutijih članova Putinovog najužega kruga, ovlašćen da ruskim medijima i javnosti objašnjava službenu politiku Kremlja. Bio je to jasan znak povjerenja koje mu je ukazao lično Putin. U svojim brojnim intervjuima Patrušev je otkrio ne samo izuzetan stepen paranoje nego i spremnost da povjeruje u sulude teorije zavjere.

U aprilu 2022. ustvrdio je tako da je “zločinačka zajednica” uključena u rasprostranjeni posao prodaje siročadi odvedene iz Ukrajine. Kazao je da su trgovinu podsticale zapadne vlade, koje su “oživjele sivo tržište prodaje ljudskih organa socijalno ranjivih grupa ukrajinskog stanovništva za tajne operacije presađivanja”.

U ažuriranoj verziji ruske nacionalne sigurnosne strategije objavljenoj u maju 2021. koju je koordinirao Patrušev, ruskoj je državi izričito dopušteno koristiti nasilne metode kako bi “spriječila neprijateljske radnje koje prijete suverenitetu i teritorijalnom integritetu Ruske Federacije”. Drugim riječima, upotreba vojne sile izvan ruskih granica zapravo je unaprijed odobrena. Bio je to pravni plan za nadolazeću invaziju.

Bunkerski mentalitet

Za vrijeme epidemije Covida Putin se posebno izolovao i njegovi lični kontakti ograničili su se na malu grupu ljudi.

U izolaciji i nepristupačnosti svog Covid bunkera, okruženog ideolozima i ulicama, Putin je razvio duboko uvjerenje da se ruska dominacija nad Ukrajinom mora obnoviti. Njegova sklonost riziku rasla je kako je njegov stisak nad Rusijom jačao. Krug njegovih savjetnika suzio se i u tom malom krugu nikada nije bilo korisno dovoditi u pitanje njegove prosuđivanje ili gotovo mistično uvjerenje da je njegova sudbina vratiti rusku sferu uticaja.

Tokom dvije godine izolacije, Putin je razvio dugogodišnji entuzijazam za istorijsko teoretiziranje, što će kulminirati u eseju o Rusiji i Ukrajini objavljenom u julu 2021. godine.

Što se tiče ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova, prema The Timesu, on je bio svjestan da je Putinov unutrašnji krug imao snažnu želju za ratom, iako ni sam Lavrov nije znao sve do večernjih sati neposredno pred invaziju, da ti planovi uključuju i napad na Kijev.

“Putin je naša posljednja nada da spriječimo rat”, povjerio se Lavrov starom prijatelju sa univerzieta. Lavrov je još uvijek gajio slabašnu nadu da bi samog šefa – ako niko od njegovih tvrdolinijaša nije u blizini – mogao uvjeriti da se povuče s ivice. Ali sve je otišlo predaleko. Lavrov je dobio zadatak osigurati dramatične i posve nerealne ustupke Zapada.

Putinovi detaljni planovi za invaziju možda nisu bili tajni za CIA-u, ali su držani u Rusiji u tajnosti od svih osim od najviših ruskih vojnih zapovjednika. Puni opseg plana invazije takođerje držan u tajnosti, za njega je znao samo vrlo uski krug Putinovih ljudi od velikog  povjerenja, navodi The Times.