KAKO IZGLEDA INDUSTRIJA PRIVATNE ZAŠTITE U KANADI?

Autor: Eugen Antić

U Kanadi je prvi Zakon o privatnim zaštitarskim i istražiteljskim uslugama stupio na snagu tek 2005. godine, a koji nalaže svim pojedincima da prođu 40-satni kurs zaštite i polože ispit ispred komisije Ministarstva unutarnjih poslova, kako bi dobili licencu za zaštitara, piše zastita.info.

Razlog zašto je Kanada usvojila ovaj zakon je zbog događaja koji se dogodio 1999. godine, kad su zaposlenik trgovine i zaštitar u Agincourt Mallu u Torontu držali Patricka Shanda licem prema podu. Tom prilikom je Patrick Shanda umro od posljedica pretjerane upotrebe fizičke snage, a na što je Vlada Kanade oštro reagovala i usvojila Zakon o privatnim zaštitarskim i istražiteljskim uslugama. Moramo spomenuti i podatak da je Kanada teritorijalno podijeljena na 10 provincija i tri teritorije.

Provincije su Alberta, Britanska Kolumbija, Manitoba, New Brunswick, Newfoundland i Labrador, Nova Scotia, Ontario, Otok Princa Edwarda, Québec i Saskatchewan. Teritoriji su Sjeverozapadni teritoriji, Nunavut i Yukon. Provincije imaju veliku slobodu od federalne Vlade, dok teritoriji imaju malo manju slobodu. Ovim Zakonom je takođe došlo do promjene na uniformama, budući da su mnoge zaštitarske firme do tada preferirale paravojne uniforme koje su sve bile crne ili tamnoplave i često su se miješale s onim vojnim i policijskim. Na odorama zaštitara mora pisati “Sigurnost” te biti otisnuto velikim slovima, a zaštitari također moraju svoju licencu držati na vidno istaknutom mjestu dok rade. Danas zaštitarske i istražiteljske usluge u Kanadi reguliše svaka provincija. Veći dio provincija ima obavezni kurs od 40 sati da bi neko postao zaštitar.

Osnovni uvjeti za dobivanje licence

Jednako tako, većina firmi će takođe osigurati obuku o upotrebi sredstava prinude koju će voditi ili iskusni sigurnosni stručnjak ili iskusni stručnjak koji je radio u policijskim ili vojnim sistemima. Ovi kursevi su posebno osmišljeni kako bi pomogli zaštitarima da razumiju kako sigurno savladati i uhvatiti pojedince kada je to potrebno. Iako obuka o upotrebi sredstava prinude nije propisana od strane Vlade, agencije su prilagodile obuku u nastojanju da smanje slučajeve povreda među zaštitarima i osobama koje su uhvaćene. Privatni detektivi i zaštitari koji rade za privatne detektivske agencije i zaštitarske firme moraju posjedovati licencu pokrajine ili teritorija u kojem žive. Svaka pokrajina ili teritorij s izuzetkom Sjeverozapadnog teritorija, ima svoj zakon koji se bavi privatnim detektivima i zaštitarima koji propisuje zahtjeve za dobijanje licence i propise. Osnovni uslovi za dobijanje licence su: 18 godina ili više (može neznatno varirati u nekim pokrajinama), bez kaznene evidencije u zadnjih pet godina i kanadsko državljanstvo. Postoje dvije pokrajine i to Britanska Kolumbija i Newfoundland, koje takođe imaju minimalne zahtjeve za obuku kako bi se dobila dozvola. Licence se moraju obnavljati svake godine i mogu se oduzeti ako osoba ne ispunjava propise i zahtjeve iz zakona.

Dvije glavne kategorije privatne zaštite su zaštitari i privatni istražitelji. Najprepoznatljivija razlika između ove dvije kategorije je ta što su zaštitari dužni nositi uniforme, dok privatni istražitelji ne smiju nositi uniforme. Isto tako zaštitarima se može dopustiti nošenje vatrenog oružja za posebne okolnosti (npr. zaštita VIP osoba, pratnja dragocjenosti..), dok privatnim istražiteljima to nije dopušteno. Obuka za privatne detektive i zaštitare generalno je odgovornost poslodavca. No postoje i neki fakulteti iz Kanade koji u svom programu pružaju napredne kurseve o sprovođenju zakona i sigurnosti, a isto tako ima i nekoliko škola koje nude specijalizovanu obuku za privatne detektive. Teme koje se obrađuju u ovim školama mogu uključivati: nadzor, pozadinske istrage, pritvorske istrage, prikupljanje i izvođenje dokaza, detekcija laži, pojavljivanje na sudu i svjedočenje, nestale osobe, tajne operacije, pisanje izvještaja… U poređenju sa policijskim službenicima, privatno osiguranje u Kanadi karakteriše sljedeće: niže plate, veći postotak rada s puno prekovremenih sati, veća stopa fluktuacije, niži stepen obrazovanja…

Kad govorimo o platama zaštitara u Kanadi ona varira i zavisi od nekoliko činioca, a to uključuje nivo iskustva, lokaciju radnog mjesta te o kom se poslodavcu radi. Prema najnovijim podacima Vlade Kanade, srednja satnica za zaštitare u Kanadi iznosi oko 18,50 USD. Međutim, cijena rada po satu može se kretati od 13 do 30 USD ili više, zavisno od regije i stepena odgovornosti. Generalno, zaštitari koji rade u gradskim područjima obično zarađuju veće plate od onih u manjim gradovima ili ruralnim područjima. Osim toga, oni sa specijalizovanom obukom ili sertifikatima, kao što su prva pomoć, vještačko disanje ili napredni kursevi za sigurnosne poslove, mogu imati znatno veće plate. Važno je napomenuti da na nekim radnim mjestima zaštitari rade skraćeno radno vrijeme, što može uticati na njihov ukupni paket plata i naknada. Međutim, neka radna mjesta mogu ponuditi i dodatne pogodnosti kao što su zdravstvena zaštita i penziona štednja.

Koje zaštitarske firme posluju u Kanadi

Postoji nekoliko zaštitarskih firmi koje posluju u Kanadi, a koje pružaju niz sigurnosnih usluga kompanijama, organizacijama i pojedincima. Neke od glavnih zaštitarskih firmi u Kanadi su Securitas Canada, G4S Secure Solutions, Paladin Security Group, GardaWorld, ADT Canada, Allied Universal, ASG Security Group…

Ovo su samo neke od mnogih zaštitarskih firmi koje posluju u Kanadi. Pružatelji usluga privatne zaštite u Kanadi moraju proći obuku i sertifikaciju kako bi dobili licencu. Dužina i trajanje obuke razlikuju se zavisno od vrste pružene usluge. Zaštitarske firme u Kanadi pridržavaju se visokih standarda ponašanja i mogu se smatrati odgovornima za bilo kakvu štetu nanesenu pojedincima ili imovini dok su na dužnosti. Generalno, usluge privatne zaštite imaju važnu ulogu u sigurnosti zajednice u Kanadi.