Analize Izdvojeno

Da li detektor laži stvarno detektuje laž?

Nesporno je – ljudi često govore laži. Najčešće je laž odbrambeni mehanizam koji nam služi kako bismo izbjegli probleme sa zakonom, šefovima i drugim autoritetima. Ponekad možete bez poteškoća uočiti kad neko negovori istinu, ali u većini slučajeva to nije lako.

Poligrafi, koji se često nazivaju detektorima laži, instrumenti su koji prate reakcije. Međutim, oni ne mogu da – bukvalno – prepoznaju laž, već samo procjenjuju da li organizam ostaje miran ili počinje drugačije da se “ponaša” nakon što nešto izgovorimo, kako ističe dr Bob Li, bivši izvršni direktor u firmi Axciton Systems, koja se bavila proizvodnjom poligrafa.

Ovi instrumenti su zapravo kombinacija više različitih medicinskih uređaja koji se koriste da bi se “izmjerile” promjene koje se dešavaju u tijelu. Dok se osoba ispituje o određenom događaju, poligraf mjeri njene otkucaje srca, krvni pritisak, disanje i elektrodermalnu aktivnost (znojenje, najčešće prstiju i dlanova).

Okucaji srca se mjere tako što se manžetna koja mjeri pritisak stavlja oko nadlaktice subjekta, dok se disanje mjeri na grudima subjekta i u abdomenu. Elektrodermalna aktivnost se prati tako što se na vrhove prstiju prikači galvanometar, koji provjerava koliko je koža sposobna da provodi struju. Ukoliko je koža mokra od znoja, njena sposobnost da provodi struju je veća.

Postoje razne vrste poligrafa, koje uključuju sve više faktora u ispitivanje. Tako moderni poligrafi mogu mjeriti pokrete ruku i nogu, a umjesto papira koji viri iz mašine, sada se koriste monitori koji prikazuju različite algoritme.

Samo ispitivanje poligrafom podrazumijeva da subjekat prije ovakvog ispitivanja obavi intervju sa osobom koja ga ispituje, a i poslije ispitivanja se radi test koji pokazuje da li je i koliko osoba zažalila zbog svog obmanjivanja.

Često ljudi koji bi trebalo da se podvrgnu poligrafskom ispitivanju pokušavaju da prevare ovaj instrument. Najčešće to čine tako što uzimaju sedative, stavljaju dezodoranse na prste, eksere u cipele ili grizu jezik, usnu ili bradu.

Osnovna ideja je da se izazove ili smanji određena reakcija koja će izmeniti rezultat testa. Često ispitanici  pokušavaju da imaju istu reakciju na svako pitanje tako da ispitivač ne može izdvojiti odgovore koji su lažni. Tako, na primjer, oni koji stavljaju eksere u cipelu nagaze ih nakon svakog postavljenog pitanja.

Related Posts